Koncert grupe M83 na neki je način srušio one teorije kako ipak u Zagrebu nema toliko publike koja bi posjećivala koncerte koji koštaju 100+ kuna. Očigledno je ima, ali očigledno je ta publika i probirljiva. Ili je bolje reći da se pojedini veterani scene pomalo i bezrazložno čude kako, recimo, Tortoise nije uspio privući više od (valjda ih je bilo toliko) 200-ak ljudi. Jednostavno, koliko god Tortoise bili sjajan bend i koliko god je koncert bio zakon, činjenica je da luđaci iz Chicaga već godinama ne privlače neku pozornost studijskim albumima, a i muzika koju sviraju nije baš za široke mase.

M83 su, baš kao i Zola Jesus i tUnE-yArDs, organizatorima pokazali kako treba pratiti ono što se u glazbi danas događa. Nema boljeg nego pogledati nekog izvođača u naponu snage, nakon što je snimio album koji je oduševio i slušatelje i kritičare. Takav je bio "Hurry Up, We're Dreaming" koji je nastavio tamo gdje je "Saturdays=Youth" stao i gurnuo M83 među omiljene izvođače novovalne indie-pop-electro-shoegaze-štogodliveć populacije. Veliki pogon Tvornice nije bio pregrađen, već poprilično ispunjen ljudima od kojih je većina poznavala pjesme, dakle nije bila tu zbog nekog hypea.

Kako sam iz nenadanih poslovnih razloga propustio prvih 20-30 minuta koncerta, lijepo mi je bilo ući u Tvornicu i vidjeti odličnu atmosferu. Pjevale su se riječi pjesama, pljeskalo kada se trebalo i kada nije, mrdalo kukovima, rukama, nogama i ostalim ekstremitetima, a osmijesi su se viđali na velikom broju lica. Nakon što se atmosfera i euforija nisu spuštale kako je koncert odmicao, postalo mi je pomalo i žao što mene osobno M83 tek na trenutke oduševljava. To su oni, moglo bi se pretpostaviti, bučniji/shoegaze trenutci kojih je na moje žaljenje ipak bilo u dosta manjoj mjeri nego indie-plesnih mrdalica. Doduše, nije da se i mene nije moglo uhvatiti kako cupkam u ritmu ili pljeskom odobravam izvođenje neke pjesme koju bih teško doma poslušao. Osim (još jednom ponavljam) sjajne atmosfere među publikom, za to je zaslužan (u većoj mjeri, naravno) bend koji je stvarno prezentirao svoj rad na najbolji mogući način. Frcala je energija, bubnjar je razvaljivao, ostatak benda animirao publiku, zvuk je bio odličan, a nepretenciozni, ali odlični light-show doprinosio cijeloj dojmu.

A dojam je na bend očigledno ostavila i publika. Pred kraj koncerta zahvale su postajale sve duže, a sa stagea su nakon bisa otišli rukama pokazivajući ona lejm srca. To što nisu publici omogućili da ih pokušaju izvući na drugi bis (pustili su glazbu sa razglasa nakon kraja prvog) mali im je minus jer se prvi bis ionako ne smatra bisom jer je on uglavnom i planiran. (Doduše, puštanje glazbe s razglasa i dolazak roadija na stage svojedobno nije spriječio suludih 10-20 fanova dEUSa da dobiju svoju "Suds & Sodu", ali to je neka druga priča)

Sve u svemu, koncert grupe M83 je bio odličan. Svi ljubitelji grupe su s njega mogli otići zadovoljni. Oni koji bend slušaju u nešto manjoj mjeri možda će ga nakon ovog koncerta nešto više slušati (ja im svakako moram dati ponovo šansu), a organizatori koncerata su dobili poruku kako se najbolja atmosfera stvara na bendovima koji su u svojem kreativnom vrhuncu. Mislim, nije da oni (organizatori) nisu znali i ranije, ali izgleda kako je ova sezona potvrdila kako postoji i publika za takve bendove.