Prvi nivo te pobjede je pobjeda kulture. Nikada nisam volio kulturu dijeliti na ovakvu ili onakvu, mainstream ili alternativnu, našu ili vašu. Svatko ima svoje viđenje svijeta koji ga okružuje i nema smisla nametati mu svoje mišljenje, ali izgleda kako je nama nametnuto neko strano mišljenje o kulturi. Sve ono što se događa u Nesretnoj našoj od kada nam je anti-antifašist preuzeo sektor kulture jasno nam daje do znanja da nam predstoji borba. A ovo je najbolja moguća borba. Rasprodan Lisinski, bez obzira što se radi o maloj dvorani, svakako je pobjeda. A još je veća da je sve napravljeno elegantno, bez bilo kakvih ekscesa ili kikseva, što je sve krasila visoka razina profesionalnosti i što je ovaj koncert pokazao kako se toliko divnih stvari odvija u našem okruženju i da je potrebno usredotočiti energiju na njih. Jer prava pobjeda kulture nije negiranje 'njihove' nego uzdizanje 'naše' na što je veći moguće veći nivo.

Drugi nivo svakako pripada Stray Doggu, Dušanu i svim ostalim članovima ovog sjajnog benda. U petak je bilo točno pet godina od kada me je Stefan iz, nažalost pokojnog SuperSizeShe kolektiva, upozorio na Stray Dogga tako da je ovaj koncert na pravi način obilježio tu petoljetku. U međuvremenu je Dušan oko sebe okupio bend, objavio tri albuma, a u odnosu na svoj prvi koncert u Zagrebu, kako je na koncertu rekao, dobio 10-ak kila više i 300-ak ljudi više u publici. U međuvremenu je i Stray Dogg prerastao status zanimljivog demo izvođača i postao prava glazbena atrakcija s mnoštvo koncerata u nogama. No, i njega je očigledno impresionirala ovakva prilika za pobjedu, prilika kakva se rijetko pruža. Barem u uvodnom dijelu koncerta kada je bilo jasno da ga drži lagana trema. Međutim, sve je to brzo prošlo nakon nekoliko pjesama te je bend superiorno prošetao kroz svoj repertoar s dosadašnjih albuma te ubacio i poneku obradu („Jigsaw Falling Into Place“ i „Blue Moon“, ako sam dobro uhvatio). O svemu onome što je Stray Dogg kroz godine 'izbacio' iz sebe smo na pot listi dosta puta pisali pa nema potrebe da ponovo prolazim kroz sve te sjajne numere, ali treba naglasiti kako je koncert bio prilično tečan, s dobro odabranim redoslijedom i lijepo 'prekinut' s uistinu impresivnim gostovanjem Lovely Quinces.

Treći bitan nivo pobjede je onaj organizatorski. Ekipi iz Hangtime Agency se praktično nema što prigovoriti, a svakako im treba čestitati na tome što su ovakav koncert doveli u Lisinski. I tu bih samo htio naglasiti da su oni jasno pokazali da se u ovoj 'zagrebačkoj prijestolnici glazbe' mogu raditi i ovakvi koncerti, a ne samo razni zabavnjaci kakvi nas bombardiraju s plakata i koji se hvale nastupom u Lisinskom. Očigledno je trebalo imati muda preuzeti rizik, a momci iz Hangtimea su pokazali da imaju nešto među nogama. Kalili su se u Vintageau kroz razne programe, a sada su napravili veliki iskorak koji, kako su najavili, neće biti usamljen. Bit će još nastupa u Lisinskom, a tko zna, možda se i drugi organizatori odluče na nešto slično pa se dogodi i 'naša' okupacija ovog sjajnog koncertnog prostora. Naravno da Hangtime nije jedini koji radi sjajne stvari na sceni i za scenu, tu je još nekoliko organizatora koji su posljednjih godina napravili dosta za domaće izvođače tako da je i tu zatvoreno jedno poglavlje o lijepim vremenima za scenu. Nikad više dobrih bendova, nikad više prostora za svirku, nikad više inicijative za različita izdanja, a eto sada i organizatora koji daju sve od sebe da sve to zvuči 'svjetski'.

I na kraju jedan osobni nivo pobjede. Ovaj koncert je bio prvi kojem smo bolja polovica i ja zajedno prisustvovali u zadnjih 10-ak mjeseci. Baka-servis je uspješno testiran, ali naša nervoza je bila ipak prisutna pa smo propustili gotovo cijeli nastup J.R.Augusta, kao i after uz NVL. No, vidjeli smo ono najvažnije, a uz dužno uvažavanje izvođačima, više mi je žao što nisam više vremena imao za čavrljanje s drugom Srđanom i upoznavanje s njegovom gospođom. Ponosnijih ljudi u Lisinskom u subotu nije bilo pa slobodno mogu reći da su i oni imali jednu svoju pobjedu...

Foto: Roberto Pavić