Potpuno neupućen u rad Ediea Sedgwicka, ali potpuno upućen u rad Dischorda koji im u zadnje vrijeme izdaje ploče, otiđoh u Tvornicu pogledati rock koncert. Istini za volju, nisam bio baš 100% neupućen. Kako ne bi otišao na koncert u potpunom neznanju, time riskirajući nepovoljan razvoj situacije po moje uši, odgledao sam bendov svježi spot za pjesmu "Silver Bullets". Ej! U spotu je Chris Cornell koji izvodi "Birth Ritual" u Singlesima! Bonus bodovi Edu za stil. A ni stvar nije loša. Kupovina karata za cert potvrđena!

Nisam siguran je li slabom odazivu na koncert više pridonijelo vrijeme događanja (utorak navečer) ili činjenica da se ne radi o nekom tandrk blog podatnom/pičfork bendu (i fala Cheezusu na tome!). Ne više od 40 ljudi stajalo je u razvedenoj formaciji u prostoru Malog pogona Tvornice i čekalo da bend krene na pozornicu. Tih 40 ljudi je sadržavalo i članove benda i roadie-a. Moram priznati, na uštrb bendove zarade i ugode sviranja pred punom dvoranom, da su mi najdraži koncerti upravo s ovakvim odnosom ljudi i prostora. Nema gužve i prevladava osjećaj da su svi prisutni došli slušati i gledati bend, a ne luftat svoje životne ispraznosti urlajući glasnije od razglasa o onoj kurvi iz DM-a i studomatima.

Oko 10 sati bend se popeo na stejdž i odsvirao pretežno vrlo zabavan set alternativnog rocka s plesnim začinima koji je odisao sjajnim trenutcima KSET-a ranih nultih. Osim glazbe dojmu nesvakidašnjeg dobrog provoda pridonijela je činjenica da su svi izvođači bili odjeveni u bijelo (neki u večernjim toaletama i odjelu, neki u radnim odjelima. Tre chic!), da je Ed svirao šljokičasto-zelenu gitaru, te da je ostatak benda sačinjen od isključivo pripadnica ljepšeg spola. Robert Palmer je možda imao svoje plastificirane fetiš-lutke, ali Ed ima tri cure/žene koje ni najmanje nisu neugodne oku, a usputno izlgedaju i kao da bi vas mogle dobiti u dvoboju noževima. Ako se ikad zateknem u DC-u želim da mi upravo one budu turističke vodičice. A i ako me udome neću se buniti.

Bend je u cca. sat vremena preletio većinom repertoar s "Things Are Getting Sinister and Sinisterer" (Dischord 161) i najnovijeg materijala "Love Gets Lovelier" (Dischord 169). Rudimentarni sastav instrumenta (bas+bubanj+gitara) u potpunjen Josafeeninim vokalnim dionicama i Edovim tekstovima i uvijanjem pred mikrofonom odlično je prenio plesni post punk manifest Dischord tipa (dalje istraživati ovdje). Publika je woo-wooala, pljeskala, bacala bokove i ne bazdila na pozerluk. Zapamtite! Lajavi i naporni pozeri su 2003. zauvijek otjerali Mars Voltu s ovih prostora. Možda će u ovom slučaju manjak publike učiniti isto, ali ja sam prošli utorak navečer prisustvovao uspjelom koncertu. Uspjelom na kvalitetnoj raznini, ako već ne na kvantitetnoj. Činjenica da su u publici većinom bili ljudi koji rade ujutro , a ne studenti možda više govori o duhu vremena koji je takav kakav je. Svakoj generaciji pripada ono što zaslužuju, a ja se samo nadam da će si nove generacije koncertne publike priuštiti Edie Sedgwicke prije nego što budu na top listama mainstream indie web stranica. Jer tuđe top ljestvice su tako jebeno dosadne. Mig mig.