Evo, recimo, koncert Rykarde Parasol i grupe Žen. Najavljen je za 9, na Faceu je pisalo da počinje da je start u 9ipo da bi se cure iz Žena na stage popele oko 10. U tom trenutku u Močvari je bilo nekih 70ak duša, više-manje isti broj kao i 15-20 minuta ranije tako da ideja 'joj, nema baš previše ljudi u publici pa amo čekati da dođe još netko' nije upalila. Uostalom, kada jeste? Razloge slab(ij)e posjećenosti koncerta treba tražiti drugdje, a biti fer prema onima koji su došli na vrijeme i kojima je odgađanje početka znak da neće ostati do kraja koncerta jer je, eto, Močvara malo daleko od obitavališta, sutra je radni dan, a i NBA utakmice treba pogledati.

A sada o samom koncertu (u ovom tekstu su uvrštena i zapažanja druga Antonija kojem sam rekao da ću tekst napisati odmah u petak pa se on potrudio na vrijeme poslati natuknice – jebiga, neki su ljudi odgovorniji od drugih). Igrom slučaja Žen do sada nisam gledao uživo, a nakon sjajnog prošlogodišnjeg "I onda je sve počelo" albuma jako me zanimalo mogu li cure i uživo biti tako dobre. I da odmah kažem – mogu. Indie/post/math/kraut rock u njihovoj izvedbi zvuči prilično uvjerljivo. Kombinirajući pjesme objavljene na albumu s novim materijalom koji se očigledno brižno priprema, Žen su svojim setom zaintrigirale publiku, a kada je 90% posjetitelja koncerta nastup provelo ispred stagea, a ne na šanku ili u dvorištu, onda znate da je sve dobro prošlo. Doduše, daleko od toga da su Žen bezgrešne. Kako im je većina pjesama strukturirana od mnoštva dijelova koji su naizgled nespojivi jedni s drugim, tako su nekoliko puta i ti prijelazi odrađeni tehnički nesavršeno, pomalo i šlampavo. Antonio kaže da takav pristup nekako odgovara glazbi koju sviraju, ali ja se ne bih složio s time. Post/math bendovima točnost izvedbe je jaki forte i Žen trebaju pripaziti na te svoje prijelaze. Antonio bi riječ-dvije imao i za Evine vokalne dionice rekavši da pomalo štekaju dok je meni njen glas imao baš neki dobar šarm tako da poslovica o broju ljudi i njihovim ćudima još jednom pokazuje svoju točnost. Ipak, oko glavnine stvari dva su se pot listaša ipak složila – Žen su dobar bend, nepotrebno je inzistiranje na tome da su 'ženski' ili 'aktivistički' bend te ih staviti tako u neku ladicu, višeglasje u pjesmama je dodatni plus, a nastup im je bio dobar, ali za status predgrupe ipak malo predugačak. (I tu se u cijelu priču uključio i Naranča s kojim sam lako usuglasio kako nastupi predgrupa trebaju izgledati, ali fašizmu ipak nema mjesta na pot listinim stranicama pa neću to sada iznositi.)

I onda Rykarda Parasol. Činjenica da se stage set namještao dodatnih pola sata priču je s kašnjenjem svirke još malo pomaknula pa odmah moram reći da sam se kući uputio nakon nekih 50ak minuta nastupa. Propustio sam možda i pola koncerta, tu negdje, ali i ovo što sam vidio je bilo dovoljno da kažem kako je Rykarda iznimna glazbenica. Usporedbe s PJ Harvey ne može svatko nositi, ali ova 43-godišnja Amerikanka svojim vokalom uistinu pomalo podsjeća na slavnu Polly Jean. Rykarda se lakoćom poigrava sa svojim vokalom, a svojevrsna blues/rock glazbena podloga vuče paralele i s ranijom fazom Bad Seedsa. Doduše, Rykardin prateći bend nije ni blizu razine Caveovih pratilaca, a na trenutke je zvučao kao da nisu ni na njenoj razini. Daleko od toga da su bili loši, ali uistinu su ponekad zvučali neuisvirano, znali su ispasti pa čak napraviti i veće greške, a najviše se problema javljalo kada je Rykarda svojom gitarom unosila nered u aranžmane. No, sve je to ipak bilo u drugom planu jer je Rykarda lako zaokupila pažnju svih slušatelja. Ako sam rekao da je Žen pomno pratilo 90% prisutnih (broj kojih je malo, ali jako malo narastao početkom Rykardinog koncerta – troznamenkasta posjećenost u niti jednom trenutku nije bila u pitanju), ovdje je postotak bio i veći. Svi su pomno pratili njen nastup, neki su i znali poneku pjesmu, a generalno je atmosfera, bez obzira na prorijeđenost u publici, bila jako dobra. Nastup je bio odličan, a sve je skupa najbolje opisao Antonio čijih se par natuknica provlačilo kroz ovaj tekst, a sada je red da ga u potpunosti citiram: 'Zapravo čudi da Rykarda nije popularnija s obzirom na kombinaciju karizme, snažne prisutnosti i vrlo dobrog vokala. Takvu izražajnost i fleksibilnost neki drugi glazbenici samo poželjeti mogu'. To je to. Rykarda, dođi nam opet, možda u nekom intimnijem prostoru. Ili će se dobar glas proširiti pa će doći duplo više ljudi. Možda će onda organizator početi s koncertom na vrijeme. Ili neće jer to ionako smeta samo nama koji smo lagano i za penziju što se posjete koncerata tiče.