Dočekali smo nakon dužeg vremena i jedan koncert progresivnoga rocka u Zagrebu. Riverside je četveročlani poljski bend (Mariusz Duda: vokali i bas, Piotr Grudziński: gitara, Piotr Kozieradzki: bubnjevi, Michał Łapaj: klavijature) koji iza sebe već ima respektabilnih i kvalitetom konzistentnih deset godina rada tijekom kojih su izdali pet albuma i nekoliko EP-eva i koncertnih izdanja. Ono što ovi Poljaci danas sviraju je progresivni rock (nekad bio metal) koji, ako gledamo značajne bendove unutar žanra, definitivno više podsjeća na Porcupine Tree nego na Dream Theater. To znači da su pjesme u većini slučajeva dobro zaokružene cjeline, nešto jednostavnijih struktura i sa zaraznim pripjevima koji ih čine lako pamtljivima. Riverside svira glazbu koja funkcionira i općenito u kontekstu rocka pa rijetko upadaju u klišejizirana progresivna prenemaganja gdje smisao pjesme postaje demonstracija tehničkih sposobnosti članova benda. Nije da u njihovom nastupu nema i tih elementa i soliranja (kakav bi to prog rock bend bio?!), ali su ti detalji fino uklopljeni u glazbu pa u pjesmama ne smetaju, dapače. Sve u svemu, glazba koja se nudi i široj publici a ne samo okorjelim zaljubljenicima u prog rock. Čak i pjesme koje bismo mogli nazvati “baladama” ne zvuče generički, kao filleri, već su uistinu dobre skladbe koje bi mogli čuti i od nekog indie rock benda.

Svirali su gotovo dva sata, a koncept koncerta pratio je uobičajenu shemu promoviranja novog materijala pa su tako odsvirali gotovo sve stvari s  novog albuma uz par umetnutih “hitova” s ranijih izdanja. Novi je album vrlo dobar što naravno znači da su ga i kritika i publika dobro prihvatili, pjesme uživo zvuče izvrsno i izvedene su besprijekorno, no sve to vjerojatno nije umanjilo tugu nekih posjetitelja koncerta koji su se nadali čuti više pjesama s prva dva albuma. Čini se da se bend namjerno pokušava udaljiti od tog čvršćeg, metalnijeg stila (kako je sam frontmen Mariusz Duda rekao, “we’re not metal anymore, we just play songs”) pa su izveli samo jednu pjesmu s vrlo popularnog drugog albuma (“Conceiving You”). Inače, čini se da je Duda za Riverside ono što je Steven Wilson za Porcupine Tree. Ta njegova uloga masterminda na pozornici postaje očita svaki put kad daje signale ostalim članovima benda za početak ili kraj solaže, neki prijelaz, itd.

Što se se tiče neke tehničke dimenzije nastupa, zvuk je bio prilično dobar uz nešto mutniju zvučnu sliku u živčanijim, žešćim prijelazima kada se i vokal malo gubio pod slojevima klavijatura i gitara. Iako nema previše smisla pričati o nekim “produkcijskim vrijednostima” kad ovakvi, manji bendovi nastupaju u klubovima veličine Močvare, Riverside su imali korektno osvjetljenje na pozornici koje je bilo za razinu iznad onoga što obično vidimo na sličnim koncertima. I da ponovim, sama svirka je bila besprijekorna što uključuje i instrumentalni dio i vrlo dobar Dudin vokal. Iako njegov glas nema raspon i izražajnost jednoga Daniela Gildenlöwa, Duda je svjestan svojih ograničenja pa je njegovo pjevanje jako dobro stilski prilagođen ostatku glazbe čime su zakamuflirane moguće nesavršenosti.

Na tragu opaske o prijemčivosti ove glazbe, publiku (nekoliko stotina ljudi, “ugodno popunjena Močvara”) su u podjednakoj mjeri činili ljubitelji proga (šifra: majica na Fates Warning ili Dream Theater) i posjetitelji koje bih inače prije očekivao na The Nationalu. Komunikacija s publikom bila je u najmanju ruku zanimljiva. Iako je bend djelovao umorno, što je vjerojatno rezultat dugačke turneje, trudili su se svim silama animirati publiku i na kraju dobili prilično dobar feedback. Stav i retorika frontmena balansiraju na granici između autoironije i humora s jedne strane i samodopadnosti i podilaženja publici s druge strane. Srećom po bend, publika je u Zagrebu bila dovoljno entuzijastična da sve to skupa (“You’re not kind enough, you have to be louder!”) ispadne simpatično nekim blago neugodnim situacijama unatoč (rekli bi Nijemci Fremdschämen). “Ajmo ruke gore” i “sad smo se ukipili” momenti, takve stvari. Dva bisa, navodno oduševljenje benda publikom i najava skorog povratka... nisam siguran što je od toga bilo unaprijed planirano, a što uistinu spontano.

Kao što sam rekao negdje na početku, Riverside sviraju zbilja zanimljivu progresivnu glazbu. Ima tu dosta utjecaja bluesa i hard rocka i sve to skupa oslikava bend koji još možda nije do kraja pronašao svoj “glas”, ali je na dobrom putu da to učini. U njihovom zvuku osjećaju se ostavština klasičnog prog rocka i poneki stereotipni elementi modernijih metal i rock bendova, ali to ne umanjuje kvalitetu njihove glazbe. Uostalom, apsolutna originalnost i težnja da se izbjegne uspoređivanje s drugim bendovima nisu baš uvijek poželjne niti ostvarive osobine. Posljednji album (“Shrine of New Generations Slaves”) i ovaj koncert pokazuju da Duda i Riverside znaju kamo idu i što žele svirati. Nadajmo se da će nas sljedeći put posjetiti s još boljim albumom i da će se dobar glas o više nego dobrom nastupu prošiti do što većeg broja potencijalnih slušatelja.

Foto: riversideband.pl