Nemali se redak ovoga portala bavio njihovom glazbenom i scenskom pojavom tako da su stvari više-manje jasne. Meni je ovo četvrti puta da ih gledam svirati tako da su i meni stvari više-manje jasne. No imali ipak mjesta za iznenađenja?  Onaj mali moment kada se iz tvojega mjesta u publici vidi onaj sitan pomak koji te ponuka pohoditi ih i peti puta. Naravno da ima. Cure su i usviranije i samopouzdanije i više lišene treme i sinergičnije i glasnije i žešće . Svakom se novom pojavom na stageu vidi da je tih pojava na drugim mjestima bilo mnogo, da se zanat pekao, da se radilo. Lucijina pojavnost je intenzivnija od one kojom smo imali svjedočiti u veljači prošle godine u Malome Pogonu Tvornice kada nam je čak i obznanila da je muči trema. I dalje se njene facijalne ekspresije kojima kanalizira emocije stihova koje uglavnom pripovijedaju o mladenačkim anksioznostima mogu povezati sa onima maorskih ratnika kada izvode ples dobrodošlice. Samo što Lucija vitla gitarom, a ne kopljem, ali su pokreti i dalje ratnički. Oči su i dalje razrogačene, lice je i dalje razvučeno.

Ruby i dalje lupa po bubnjevima kao da nisu njeni, a ne pamet pada ona krilatica koju se koristi kada se želi dočarati da je netko „grub“ prema automobilu tj. „vozi ga kao da je unajmljen“. I ovdje se vidi samopouzdanje proizašlo iz iskustva stečenoga opsežnim koncertiranjem.

Basistica Anja je ovdje neka ravnoteža svoj toj energiji. Njeno gotovo nezamjetno pomicanje uobličuje dinamiku benda, daje mu okvir kako stvari ne bi postale preapstraktne.

Pregrađeni Veliki Pogon, ruku na srce, nije bio krcat. Druga ruka na istome srcu imala bi značiti da ta publika nije baš bila najanimiranija od svih kojih sam bio dijelom. Ali show je bio dobar. Kićena je scenografija, u kontekstu hrvatske produkcije naravno, uvelike podizala cjelokupan dojam i takva je dvorana doista zaslužila veću publiku. Set lista se naravno sastojala od hvaljena prvijenca „Sunčano s povremenom naoblakom“, ali izvele su i neke nove skladbe. Jedna je „Ocean“ za koju su snimile i video, a mogli su se čuti i „Snjegovi“.

Heštezi.

Support Punčkama bio je sisački band ###. Zajedno sa dvije ruke koje sam već stavio na srce, ovdje stavljam treću i priznajem da sam za taj band čuo tek u najavama za koncert. Uvijek nekako strepim kada band o svojemu „akcijskome planu“ ima imenicu „noise“ jer nalazim da je većinom „noise“ samome sebi svrha tj. mi ćemo stvarati buku pa kome se svidi, svidi. Na sreću, ne bijaše tako. Bijaše ugodno, melodično pače. Kada su im se na stage pridružili Punčka Anja i Esc Life Naranča čak su i bas dionice imale melodiju. Dosta interesantno, ne bi bilo zgorega da su svirali i više od nekih pola sata. Imaju EP naziva „Olovo“  i više od jednoga spota. #poslušati #pogledati #doćinagig.