Probudio sam se očekujući pročitati naslov u Jutarnjem: 'Pot lista za 4. rođendan rasprodala Attack!!'. S dva uskličnika. Sinoć mi se taj podatak činio kao najnevjerojatnija činjenica i bez konkurentna vijest dana. Ne zato što sam čitatelj i djelatnik sajta, već zato što mi se u ovom de-sve (kintiranom, moraliziranom, primiranom) društvu jako svidjela činjenica da je skupina glazbenih entuzijasta i prijatelja, uspjela ničim drugim doli dobrom voljom i unutarnjim nemirom ne samo održati neku pot listu na životu, nego ju i širiti u raznim smjerovima.

Proslava 4. rođendana počela je s Irenom Žilić. Bila su neka promišljanja jesmo li možda ipak pretjerali s repertoarom od šest bendova, a još bi i sve trebalo početi s kantautoricom koja se hrabro pojavila sama s akustičnom gitarom u ruci. Čim je Irena krenula sve sumnje su nestale. Svi muški (možda i poneki ženski) članovi publike (a priča se i mnogi djelatnici kluba) zaljubili su se u Irenin nježan, ali odlučan glas dok su njeni prsti spretno prebirali žice. O uspješnosti uvodne glazbenice dovoljno govori činjenica da je jedina uspjela odsvirati čak i bis. Attack je pao (na dupe), pa ne baš šaptom kantautorice, ali znate što hoću reći.

Nakon Irene na pozornicu su izašli The Press koji su odsvirali svoj debi nastup. Publika je vrlo dobro prihvatila nepoznati novi bend. Par ljudi se raspitivalo gdje se njihova glazba može još čuti, a nešto inferiorniji zvuk prve live izvedbe, nadoknađen je scenskom prisutnošću glavnih aktera koji su usprkos nekad vidljivoj tremi odsvirali uvjerljivu interpretaciju još neizdanog materijala. Tako se The Press u subotu predstavio cijelim repertoarom skoro izlazećeg albuma "Meet The Press" i nadam se započeo s aktivnim koncertnim djelovanjem.

Go No Go za sada ima samo jedan EP. Premda format sugerira manju količinu pjesama gotovo sve pjesme na EP-u imaju potencijal hita. Bend je upravo završio snimanje novog materijala i ako je vjerovati live interpretacijama novih pjesama novi materijal će biti jednako zarazan kao prethodan. Nije se štedio bend, nije se štedjela ni publika. Skakalo se, pjevalo se i generalno bivalo u stanju euforičnosti. Go No Go su administrirali dozu adrenalina koja je držala atmosferu na nabrijanoj razini za doček zvijezda večeri.

Threesome su već par puta gostovali u Zagrebu i nikada nisu održali koncert koji je bio išta manje nego odličan. Izvrsnost njihovog surfa ponovno je potvrđena i na rođendanu pot liste na kojem su s nešto više od sat vremena svirke, u nedostatku bolje i novinarskije riječi, razvalili! Bilo da se radi o autorskim stvarima ili obradama, bilo da sviraju na pozornici ili na ramenima i rukama publike, Threesome su i dalje top live bend regije ako ne i šire. Jovanino bubnjarsko umijeće se s poštovanjem komentiralo i među članovima drugih bendova i među članovima očarane publike. Da Threesome sviraju u Zagrebu svaki drugi mjesec vjerujem da bi si dao truda biti na svakom od koncerata. Ako je itko sumnjao u vjerodostojnost karte od 25 kuna samo Threesome je odličan argument da su sumnje bez osnove, s tim da bih naglasio da smatram da je svaki od prva četiri benda vrijedio barem 25 kuna.

A sada ćemo se još pozabaviti sa zadnja dva, superturboextraekskluzivna nastupa.

Pot lista battle band, kasnije preimenovan u The Regulators, nekome bi na prvu bio najslabija karika večeri. Meni, članu sitea Regulatorsi su bili samo još jedan uspješan podvig. Bend sačinjen od članova pot liste odsvirao je četiri stvari među kojima su bile dvije obrade; "Regulate" od Warrena G-a i "Fallin'" od De La Soul i Teenage Fancluba. Tehnički ni blizu savršenosti, Regulators su prošli kroz ove dvije skladbe na više manje zadovoljstvo publike koja se ako ničemu drugom mogla simpatično osmjehnuti na interpretaciju i hommage dvjema kultnim stvarima. Druge dvije pjesme su bili Regulators originali s više ili manje freestyle repanja MC Caspera koji je u jednoj od njih opjevao rad pot liste. Nekome može izgledati kao egotripersko puhanje u vlastite svirale, ali moram priznati da me dirnulo čuti pot lista likovlje opisano u stihovima.

 

Koncertni dio večeri završio je s nastupom novozelandskog solo brijača i hrvatskog emigranta Mate i njegovih digitalnih Hobita. Mate je jedva stigao na proslavu jer je imao problema s vizom i već je bilo izvjesno da će se nastup morati otkazati. Samo deset minuta ranije prije izlaska na pozornicu Mate je uletio u Attack. Zagrnut u mantil s tamnim naočalama Mate je izveo pot listin favorit "Pemo Na Moreno". Tražio se bis, ali nažalost u nesporazumu s tehničarima Mate nije uspio ponoviti pjesmu koja je po šesti put te večeri uzrokovala nered u glavama i redovima pot listaša. Nadam se da će se Mate u skoroj budućnosti češće kretati po našim krajevima kako bi čuli i novi hit "Picigin Blitz"!

Početak kraja proslave 4. rođendana počeo je DJ setom renomiranih trance gurua Tome Teleporta i Vala Vashara. Duo je bez trunka zadrške krenuo u glancanje plesnog podija sve do malo prije 5 sati kada su redari htjeli ići kući.

I što reći na kraju? Priželjkivani, ali neočekivani uspjeh pot liste? Totalno! Vjerujte mi na riječ kad vam kažem da je ovaj site uistinu mjesto na kojem caruje drugarstvo. Mi smo djeca Branka Kocka-kockice. Parafrazirajući Minutmene 'this site could be your life'. Patetično, možda malo. Iskreno, bez sumnje!

Jučerašnja pot listina proslava 4. rođendana pretvorila je riječi u djela, u atmosferu koja više nije bila na monitoru nego među 300-injak živih ljudi koji su se okupili pred pozornicom na kojoj su se prošetali sjajni primjeri nove glazbe koja se nalazi upravo na ovom našem blesavom balkanskom prostoru na kojem mržnja već stoljećima pleše kolo s ljubavi u neshvatljivom paradoksalnom bratstvu i jedinstvu u kojem brat mrzi brata samo da bi ga večerima volio slušajući Čorbu, Bajagu, Cecu, Dugme, Olivera, Magazin i Prljavo Kazalište.

Nemoguće puno hvala roditeljima, prijateljima, dobronamjernicima, zlonamjernicima i naravno čitateljima i bendovima koji čine pot listu pot listom. A onda hvala i onim šupcima s pot liste, jer žive san. Znali oni to ili ne.

Dobrodošli i laku noć.

Ave lista!

Lejmo Vidmar

Peščenica
3. ožujka 2013.

Foto: Dražen Smaranduj