U idealnom svijetu, Obake bi jučerašnji koncert odradili pred barem dvjestotinjak razularenih metalaca. U idealnom svijetu, svirački impresivan bend sa super pjesmama bio by hypean do neba, KSET-om bi se moshalo sve u šesnaest. E, zajeb, daleko je idealni svijet.

‘Ajmo prvo o pozitivnim stvarima. Obake su odsvirali odličan koncert. Njihova svirka uživo gotovo je besprijekorna, dok se izostanak majstorskog bubnjara Balázsa Pándija nije se osjetio zahvaljujući drugom majstorskom bubnjaru, Jacopu Pierazzuoliju (vidi: MoRkObOt). Osim te sitne promjene, sve što sam rekao za njihov novi album "Mutations", vrijedi i za bend uživo. Uvjerljivi, razigrani na pozornici, sviraju s puno osjećaja, međusobne kemije i volje te brišu pod s mnogim razvikanijim, sličnim bendovima koji koncerte odrade preko one stvari. Njihova fuzija različitih podžanrova metala, od grinda do dronea i dooma, jednostavno uvijek dobro funkcionira, a uživo zvuči još impozantnije i utoliko bliže čistom metalu. Pierazzuolija sam već nahvalio, o Colinu Edwinu ne treba previše govoriti - pogledajte samo njegovu biografiju - bio je solidan na basu, ali i najsuzdržaniji, Eraldo Bernocchi vrlo je dobar gitarist raznolika stila, a teško je ne diviti se lakoći kojom Lorenzo Esposito Fornasari šalta između različitih vokalnih stilova. Hoćeš growl, hoćeš čisto pjevanje, hoćeš falset… Ali naravno, da nije dobrog materijala, uzalud sav taj talent. Srećom pa pjesama za jako dobar koncert imaju i više nego dovoljno s obzirom na kvalitetu do sada objavljenih izdanja. Jedina zamjerka što se same svirke tiče ide na prijelaze među pjesmama. Dugački reverbovi i fade out umjesto poentiranja završnim breakom. Nije to općenito loš pristup…

… ali za to trebate imati onih dvjestotinjak razularenih metalaca koji počinju pljeskati i vikati još dok instrumenti nisu utihnuli. Ovako smo imali periode potpune tišine koji su (dodatno) ubijali atmosferu. Problem jučerašnjeg koncerta, kao nažalost i mnogih drugih iz ZEZ-ova serijala, bio je izostanak većeg broja publike te ta gotovo kazališna atmosfera. Iako nisam siguran jesu li glazbenici uopće namjeravali svirati bis, bilo bi lijepo od prisutnih da su ih barem pokušali dozvati još jednom na pozornicu. Ovako je koncert ispao ipak mrvicu prekratak budući da je trajao tek oko sat vremena i taman mu je nedostajala barem još jedna duža pjesma. Čini se da sve to skupa ipak nije ostavilo loš dojam na bend jer su djelovali razdragano i uživljeno, kao da im je svaki koncert prvi, a na Facebooku poručuju da im je bilo super. Nadam se da nije riječ o pukoj kurtoaziji. Kako god da bilo, kontrast između benda koji se svojski trudi na stejdžu i polumrtve publike čini me tužnim.

Kad smo kod tužnih stvari, jeste li primijetili da u Zagrebu baš više i nema malih i srednjih metalnih koncerata i da je ovaj bio prvi takav u dugo, dugo vremena? Nema ih jer, očito, nema ni publike koja bi na njih dolazila. Bit će da su to organizatori već poodavno shvatili. Šteta, velika šteta, Obake su zaslužili bolje. Možda sljedeći put.

Foto: obakeband.com