Koncert grupe Monistra koji se u ponedjeljak održao u Tvornici najavljen je kao koncert 'trenutno najbolje grupe koja izvodi makedonski etno'. Takva najava je imala smisla prisjećajući se sjajnog nastupa ove grupe u Boogaloo-u kada su svirali s Afionom, a pogotovo kada se zna da je spirutus movens ove grupe sjajni Aleksandar Jovevski, kavalist koji posljednjih godina nastupa s već spomenutim Afionom. Uz sve to, pjevačica Gabriela Januševska ima nevjerojatne vokalne sposobnosti i sve je obećavalo da će se u Tvornici dogoditi dobar koncert.

Dolaskom na mjesto događaja primjećeno je kako je uobičajenih sumnjivaca koji pohode ovakve koncerte ipak nešto manje od očekivanog, ali prijateljska atmosfera koja je vladala u Malom pogonu (u kojem se, za razliku od koncerta Dub Syndicate + Bamwise, nije toliko pušilo) obećavala je dobru zabavu. Čak ni činjenica da se nepotrebno oduživalo s početkom koncerta nije previše smetala, a to nije napravio ni pomalo neadekvatan izbor glazbe koji je trebao zagrijati ekipu. Sve je bilo ok dok Monistra nije počela svirati, a onda sam shvatio da sam na prvi put kada sam ih gledao na neki način prešao preko stvari koja Monistru ne čini toliko dobrom grupom koliko ona ima potencijala biti.

Naime, nakon što prođe početno oduševljenje Aleksandrovim nevjerojatnim sviranjem kavala i prelijepim Gabrijelinim glasom (kako je žena pri kraju koncerta izvela "Uči me majko, karaj me" je apsolutno nevjerojatno) i kada se već počnete pitati zbog čega ova grupa nema puno bolji status od trenutnog, rješenje te enigme se ponudi na dlanu. A to rješenje odaziva se na ime klavijature. Naime, ovaj kvintet je sastavljen uglavnom od tradicijskih instrumenata + nešto netradicijskih udaraljki koje se odlično uklapaju u bendov zvuk, ali ono što taj zvuk nagrđuje su klavijature.

Bez bilo kakvih predrasuda prema bilo čemu ili bilo kojem instrumentu, klavijaturama u Monistri jednostavno nije mjesto. To se najbolje osjetilo u pjesmi "Aleksandrovo oro" (mislim da sam pogodio da je riječ o toj pjesmi) u kojoj Jovevski nekoliko minuta kaval potpuno uništava i raspamećuje publiku da bi u onih par sekundi njegovog predaha prijelaz u pjesmi bio napravljen na klavijaturama. Gotovo je nezamislivo da tih par sekundi može poništiti cijeli prethodni trud, ali može i to je Monistru pratilo do kraja koncerta. Jednostavno, najbolje pjesme su bile one u kojima je klavijaturist Borče ostavi svoj instrument po strani te šuškao ili držao ritam na udaraljkama. Tada je sve zvučalo prirodnije i sasvim je jasno da Monistra, ukoliko želi dalje napredovati, mora pronaći načina da klavijature zamijeni nekim drugim instrumentom. U protivnom, ovi Makedonci neće uspjeti pokazati sav svoj potencijal koji bez sumnje imaju, a koji u njihovim najboljim trenutcima ostavlja publiku bez daha.

Monistra je, inače, ovim koncertom najavila i objavljivanje svojeg drugog po redu albuma, a kao gosti su im se na pozornici pridružili Lidija i Nenad iz Afiona. Aleksandar i Gabriela su nekoliko dana ranije održali i radionicu tradicijske makedonske glazbe pa je ovaj koncert trebao biti šlag na torti trodnevnog druženja.

Foto: Emir Fulurija