Nakon prošlogodišnjega svakomjesečnog uprizorivanja, koje nam je pružilo nekoliko tuluma emotivne epike, naš dragi indie-party Žur ove će se sezone u Kinu Grič pojavljivati svaki drugi mjesec, između kojih ćemo jutra s Ivanom i Škarom dočekivati u Prostoru do. Najavljene redovite žive svirke, ovogodišnji dobrodošao programski začin, svojim će se stilom, očito, prilagođavati mogućnostima pojedinog prostora, pa je tako punokrvnu bendovsku svirku The How You Doin's u Prostoru do sinoć u Griču naslijedio akustični nastup dua Seine, sastavljenog od gitarista (akustara i vokal) i bubnjarice (def i harmonika) Vlaste Popić. Nisam siguran koliko je logična hijerarhijska procjena Seine kao usputnog projekta poduprta i prednošću vremenskog pojavljivanja – snimke ovog projekta sežu i do 2007. godine – ali svakako zaslužena solidna eksponiranost poznatijeg benda ovih dvoje simpatičnih mladih ljudi nije jedini uzrok toga viđenja. Jednostavno rečeno, Vlasta Popić je dobar (i to barem vrlo dobar!) bend, a Seine baš i nije, ponajprije zbog toga što se teen-angst, od pamtivijeka jedno od najpogodnijih muzičkih pogonskih goriva, u Vlastinom zvuku sasvim lijepo nadograđuje efektnim i pametnim bučanjem, dok je ovdje ostavljen na praznom prostoru ne toliko pamtljivih melodija i izvedbe koja vrlo često podsjeća na paletu pubertetskih tantruma. Ja doista nisam cinik, barem ne kada je riječ o muzici mladih i za mlade, ali čak je i meni sinoć u nekoliko navrata došlo kakvim se ironičnim komentarom podsmjehnuti na ono što je nekih tridesetak okupljenih slušalo u podrumu Griča. Naravno, lako sam se suzdržavao, jer bi me otprilike svaka treća pjesma nagnala na razmišljanje o eventualnom revidiranju stava, i to pogotovo one stvari u kojima bi harmonika malo proširila zvuk i provjetrila ustajalost nervozne sobe. Među njima mi se, očekivano, najviše svidjela 'Valcer za kraj', koju naslov zapravo najbolje opisuje, i koja bi ostavila još i bolji dojam da je doista bila ostavljena za kraj polusatnog nastupa, te da poslije nje Seine nisu odsvirali dvije nužno slabije pjesme.