Repot

Kulturocid Vještice @ Močvara 29.09.2013

Emir Fulurija nedjelja, 30. listopada 2011

Koncert Vještica u Močvari bio je ogledni primjerak kako jedan čovjek može uništiti cijeli koncert.

Koncert Vještica u Močvari bio je ogledni primjerak kako jedan čovjek može uništiti cijeli koncert. I nije to bio nitko iz publike, redara ili organizacije, a nisu to bili niti Srđan Sacher ni Boris Leiner, dvije trećine originalnih Vještica koji još uvijek predstavljaju bend. Koncert nisu upropastili ni Igor Barić ili Kristijan Nimaj Hašiš, glazbenici koji su pojačali postavu benda za ovaj koncert, već je to bio Miljan Bakić, čovjek koji već godinama slovi kao gitarist Vještica, a koji to po ničemu ne bio smio biti.

Ne želim ulaziti u razloge zbog kojih Sacher ne želi više svirati s Maxom Jurčićem niti tvrditi kako se pjesme stare 20 godina ne bi smjele prearanžirati, ali dati u ruke i gitaru ovakve dragulje čovjeku koji će ih potpuno unakaziti je kulturocid. Ono što je Bakić činio na ovom koncertu natjerao je i ono malo ljudi koji su došli u Močvaru da prestane uživati u koncertu, a nakon svega se s razlogom može postaviti pitanje imaju li Sacher i Leiner uopće sluha. Jer, ako oni nisu svjesni da su Vještice bile 'totalno drukčije od drugih' zbog svojeg specifičnog zvuka, a ne zbog čovjeka koji svaki trenutak čeka za svoje taping izdrkavanje, onda je problem i u njima, a ne samo u Bakiću. Mislim, ako bi čovjek gledao s te strane, nije on kriv što voli taj neki pretenciozno-satrianievski stil sviranja - kriv je onaj tko mu dopusti da to radi u pjesmama koje tako ne bi trebale zvučati. I boli me neka stvar što Leiner njega očigledno jako voli jer Bakić svira i u Pozdravu Azri. Uostalom, koga pozdravljanje Štulićevoj zadovoljštini uopće zanima?

Najgora stvar od svega je što je koncert obećavao. Iako je u najavljeno vrijeme početka u Močvari bilo svega 20-ak ljudi, do početka se skupilo njih nešto više od 100 što je bilo dovoljno za dobru atmosferu. Sam koncert je otvoren Sacherovim čitanjem stihova iz njegove zbirke "Cargo kult" što je, za ne povjerovati, zvučalo jako zanimljivo. Sacher je stihove čitao preko megafona, bend je svirao neke dogovorene teme, ali ipak pomalo i jamao, a svoje umijeće sviranja table i ostalih udaraljki pokazao je Nimaj. Iako nisam pretjerani ljubitelj javnog čitanja poezije (samo naprijed, 'kulturnjaci', slobodno pucajte), tih prvih 10-ak minuta me ozbiljno zaintrigiralo za "Cargo kult". Dobro je bilo i to što sve skupa i nije predugo trajalo, a sve je nastavljeno s ubojitom "Da li su to bili topovi ili lupa moga srca" koja je u novom aranžmanu zvučala jako dobro. Nastavilo se s par hitova (zar, uostalom, ima neka pjesma Vještica koja nije hit?), a kada je Igor Barić, inače violinist Cinkuša, 'odradio' koloplet vještičjo-međimurskih pjesama, izgledalo je kako će ovo biti odličan koncert. No, kako je koncert odmicao Bakić je sve češće posezao za tapingom i drugim gitarističkim stvarima u koje se ne razumijem niti se želim razumjeti, a onaj minimalistički Vještičji zvuk o kojem je drug Ante odlično pisao je sve više nestajao. Do kraja koncerta je skakanje preraslo u cupkanje pa u stajanje da bi završilo s naslanjanjem i čekanjem kraja koncerta. Odlazak je sprječavala činjenica da je ostatak benda bio odličan. I to je ono najgore od svega.

Iako je Leiner tijekom svoje karijere znao pokazivati želju za pretjeranim soliranjem, u subotu to nije radio. Odlično se nadopunjavao s Nimajem koji je također virtuoz, ali se ni on nije želio isticati. Sacher je također bio odlično raspoložen. Iako je bilo primjetno da mu se neke stvari ne daju svirati i dalje je to čovjek koji vam svojim glasom i stihovima trenutačno stavlja osmjeh na lice. Sve je funkcioniralo kako treba, a da nije bilo Bakića oprostio bi im i što nisu svirali "Saksofon i dva klavira", moju najdražu pjesmu od Vještica. Ovako ne opraštam ništa.

Ne sviraju Vještice često i jasno mi je kako to rade zbog nekih novaca. Međutim, tražeći neke podatke o Bakiću na internetu vidio sam da su ljudi njegovom svirkom bili nezadovoljni još prije pet godina. Reakcije su bile i tada slične mojoj s početka ovog teksta: 'nije bitno što ne svira Max, ali zašto pobogu svira ovaj čovjek'. No, Sacher (i Leiner) to ne vidi/vide ili ne žele vidjeti, a možda je i taj nesretni Bakić razlog zbog čega Vještice nisu okupile nešto više ljudi u Močvari. Mislim, tko jednom čuje njega kako radi masakr od Maxovih pjesama, ne želi to više sebi priuštiti. Ja sigurno neću.

Foto: Novi List // arhiva