Možda bi prikladniji naslov ovog teksta bio 'Kako je Žedno Uho tražilo publiku'. Prostor, ako je suditi po zadnjih godinu dana očigledno nije bio problem. Mislim je. Ali ako u 365 dana uspiješ promijeniti 3 (slovima: tri) lokacije onda očigledno prostora ima. Ostaje pitanje tko dolazi u taj prostor i zašto, a tu u raspravu već ulaze marketing projektanti pa se ne bi štel puno mješat. Ja sam bloger i amater.

Nekada je publika tražila Žedno Uho, koncerte njihovog bookinga ili festival. Klub se nekad zvao KSET i nažalost, iz ovog ili onog razloga, je još uvijek klub (uz časno sudjelovanje i SC-a i &TD-a) koji je imao najbolje Žedno Uho (Klub). Nažalost, jer je to odavno prošlo svršeno vrijeme, a prošlost je za smaratore i mazohiste. Jesu li se vremena promijenila toliko da zainteresirane publike koja šuti i sluša više uopće nema ili je nikad nije ni bilo dovoljno za 'bizniz', a sada treba prehranjivati obitelj pa treba i veći priliv sredstava pitanja su na koja uopće ne želim davati odgovore. Koga briga. Ako ŽU dovede 10 bendova godišnje koje bih volio vidjeti i čuti, šanse su velike da će to biti 10 više od bilo koga drugog u gradu.

Svima koji se nadaju da će ŽU Klub postati novi Kulušić ili Lap ili božesačuvaj Jabuka mogu samo izrazit svoje duboko žaljenje i suosjećanje za bolovanje od sentimenta koji je toliko passe da većina uopće ne može, uz svoju dobru volju i wikiznanje, pojmiti o čemu se tu radilo. Povijest se pokazala ne samo kao zla maćeha znanja, već kao zloćudni tumor koji uzrokuje nostalgiju, najrazorniju od svih zabluda. Neka samo Žedno Uho klub bude dom Žednog Uha drugog desetljeća 21. stoljeća i nitko neće biti sretniji od mene. Sve drugo je prošlo-svršeno. Za prošlost treba odvajati što manje vremena. S oproštenjem, jebo vas prvi koncert Nationala i Why?a i Mars Volte. Ekipa koja stalno povlači ove 'uspjehe' gora je od romantičara novog vala, jer su šatro mladi, a ponašaju se k'o babe.

Novi prostor djelovanja Mate Škugora, glavnog organizatora koncerata iz nekadašnjeg glazbenog koncerna ŽU koje je uz koncerte činilo izdavaštvo, kako glazbeno tako i tiskovno, zatim radio emisija i dućan (!!), nalazi se u podrumu Klovićevih dvora. Tako je usprkos promjeni nadmorske visine program ŽU-a ipak htio-ne-htio ostao untergrund. Simbolika? To je skoro šuplje koliko i nostalgija. Gornji dio kluba krasi prostran atrij koji, radi zabrane pušenja u prostorijama kluba, postaje opasni kandidat za odvlačenje ljudi iz kluba pod otvoreno nebo. Nisam shvatio hoće li se u atriju sporadično odražavati koncerti, a nadajmo se da hoće jer je atrij stvarno odličan. Sama unutrašnjost kluba daje par razloga za brigu. Prostor za koncerte odvojen je lukom od dijela koji sadržava šank i zasigurno povoljan frižider pun proizvoda Zagrebačke pivovare. Sam prostor ispred stejđa može primiti 150-200 ljudi i čini se da nema problema sa zvukom usprkos uskog hodničkog prostora. Ipak, ostaje pitanje kako će moći pratiti koncert iz dijela sa šanka. Možda ljude koji se odluče za taj dio neće zabrinjavati što ne vide bend. Fala bogu one visibabe na šanku KSETa nije sprječavalo ni 120 dB-a da pričaju i leđima okrenutim stejđu piju ponovno Ožujsko pivo. Možda prokletstvo nije u prostoru nego u pivi?

Stejđ se čini idealan za troje i jedva je prihvatio bubnjeve i par stolova s gramofonima. Siguran sam da će postojati neko rješenje kada nam u goste dođu Godspeed!, ali teško da će ono biti u ŽU Klubu. Ono za što vjerojatno neće biti rješenja je pitanje garderobe koje se nalazi na strateški očajnom mjestu. Ali koga libo za garderobu. Ako bude toliko ljudi na garderobi da se ne može ni unutra ni van, ŽU će moći biti zadovoljno s količinom prodanih karata. A i ne treba ti jakna čak ni na -20C kad se uspneš uz sve stepenice. Garderoba je patka!

ŽU Klub, kojega osim Mate vode i Nenad Borović i Edi Ramić, netko je u šali nazvao Pepermintom za siromašne. Takovi zli jezici su u kurcu, ali ima jedna dimenzija istinitosti koja se ne može zanijekati. Kombiniranjem koncerata prije i tuluma kasnije definitivno se igralo na kartu povećanja broja gostiju i na popularnosti novog prostora. Je li to loše ili dobro pokazat će vrijeme. Ako ovaj potez uzrokuje počinjanjem koncerata u pol 10 umjesto u pol 12 totalno će se isplatiti.

U bilo kojem slučaju, iz perspektive glazbenog fana, a ne konzumenta, ŽU Klub malo toga će promijeniti. Publika će i dalje pričati kad treba mučat, a pivo koje se toči će biti iz pivovare koja vodu crpi pored Krškog. Druga strana medalje je ta da se, brat sestri, od glazbenih 'fanova' ne živi. Barem ne u lijepoj našoj. Facebook događaj je i dalje put, istina i život, a hype svi vole. Mate Škugor je jedan od najvećih glazbenih fanova koje poznam. Stoga mu želim da nastavi ono što radi već 15 godina, pod bilo kojim krovom. Da i dalje dovodi odlične glazbenike, a istovremeno da se namlati para na hypu. Vjerujem da je zaslužio.

P.S. Bend na otvorenju nisam dočekao jer sam nestrpljive naravi i htio sam vidjet kako će ŽU Klub izgledati za 45 godina pa sam otišao u Jabuku. Kad tamo novi Purgeraj! Brrrrrrrrrrrr...