Od kako su Lunar i Analena prestali svrati moj interes za hrvatsku glazbu se umanjio za skoro 20%. Naravno,  Peach Pit još svira, Brkovi još žare, Welcomin' Committee In Flames i Dykemann Family jebu hipster mater, Dječaci i General Woo su mi vratili nadu u cro-hop, mladi i neafirmirani surf-rockeri Pistolrays rade što rade jako dobro, a Punčke sviraju lijepi alter rock i Mašinko ima srca. Nije sve baš crno. Samim istresanjem svih ovih imena na digi-papir dobivam dozu uvijek potrebnog optimizma koja sa starošću, kao u starog đankija, biva sve kratkotrajnijeg efekta. S trideset „ ispao sam iz programa životnog kalendara, to je tako kad se čovjek raaazooočaaaraaaa “- FNC Diverzant. Oni isto još znaju zasvirati. I hvala im na tome. Oni možda ne snimaju nove materijale, ali za potrebne doze novog glazbenog materijala se tako i tako gotovo vlastoručno pobrinuo 777 Nikač. 7 That Spells nikada nije studijski i uživo zvučao bolje. Prošlogodišnja potlistina lista najboljih albuma je na drugom mjestu slavila glazbeni doprinos ovog benda koji sablažnjiva svojom ustrajnošću i predanošću sorti roka koja je još uvijek samo na listi ugroženih, ali ne i izumrlih. Istini za volju 7TS rock je uvijek bio i bit će marginalan i ugrožen. Meni je to možda blesavo, ali neću o tome kukati kao neki pripadnici tzv. urbane scene. Ako je 7TS zajeban zalogaj što tek reći o Jastrebu, novom projektu/bendu gitarista  i basista, a sada i bubnjara, 7 That Spellsa Nikača i Jerryja Whitea.

Jastreb bi se mogao žanrovski odrediti kao drum and pedals. Guantanamo Bay rock za uske do anoreksične mase. Ima gotovo nešto poetično, da ne kažem patetično ili žali bože simbolički u tome da je Jastreb doživio svoju premijeru na Djutorku pred 20 plus ljudi. DJ prije i nakon benda prijetio je svojim antitalentom i nagovještavao sljedećih 10 godina kao reciklažno dvorište „hitova“ 90ih. Jastreb se tiho i bez pompe popeo na pozornicu, glasno i suzdržano odsvirao svojih 15-20 minuta, koliko već traje njihova za sada jedina stvar, i jednako tiho i anonimno sišao s bine kako bi odnio opremu u auto i otišao doma bez želje za još jednom 16-kuna-povoljnom Becks pivom koja je imala okus kao da ju je pljuvajući napunio ovisnik o Largu.

Jastreb je instru-mentalni duet s gitarom i bubnjem. Drone i repeticija je na meniju u ogromnim količinama i ako se uživite u njihov zvuk nećete više biti sigurni u kojoj ste vremenskoj zoni i koliko to točno jedna minuta treba trajati. Govora s Nikačeve strane, kojeg nekada zna biti i neugodno puno, nije bilo. Bend je u tišini zajašio svog mehaničkog bika i jahao stabilno čineći minuciozne i gotovo neprimjetne pomake u zvuku da bi na kraju samo nestao u moru kič-lasera koji su zasipavali prostor Djure. Koncert je završio naprasito ostavljajući mjesta za frazu „nastavlja se...“. Nastavak se očekuje u travnju u KSET-u.