U petak, prije tri dana, Zagreb je gorio. Ne na Šalati, taj smo voćno-rokerski požar ugasili prije petnaestak godina, nego na mnogim lokacijama u gradu, od kojih jedna nema nikakve veze s mojom najdražom temom/metom, koncertnom ponudom metropole. Smlavljen i razočaran naslućenim zgarištem, tijekom vikenda nisam uspio skupiti mentalne snage za pisanje o koncertu čije su otvorenost i srdačnost doista zaslužile da im se odužim čistoćom uma i srca, koliko mi je to u ovim okolnostima moguće. Dječaci su nakrcali KSET, elektroničari Tvornicu, a ja sam se bio odlučio na nešto sasvim drukčije od tih dvaju raspašoja, ugodno snatrenje uz Kimiko i promociju njihova debitantskog albuma 'From Our Room To Yours' (super izgleda, a bome dobro i zvuči!) u Močvari. Odugovlačenje s ovim tekstom nekako je i u skladu s mojim višegodišnjim ignoriranjem benda samoga, što ova pametna i dobrodušna institucijica našeg indie-popa nije zavrijedila. Ono što sam od benda i o njemu čuo bilo je dovoljno da znam da mi nikad neće postati all-time favoriti, ali i jednako toliko dovoljno da pretpostavim kako bih se s njihovom muzikom mogao zbližiti do razine dragih znanaca.

Želeći provjetriti pregrijani mozak, povukao sam se u stražnji dio prostora, ujedno planirajući i potvrditi svoju pretpostavku kako će me bend osvojiti svojim topljivim melodijama i razigranim zaljubljenim robotima skrivenima u instrumentima. Pogađanje zvukovnog igrališta benda obavio sam bez greške – izgleda da su onih nekoliko pjesama koje sam čuo i česte usporedbe s The Notwist i Stereolab obavile dobar posao – ali sam kiksao u procjeni mirnog pozadinskog sudjelovanja, jer sam susreo neke kolege i prijatelje i zasigurno progovorio i koju riječ više i glasnije od količine koja bi se smjela tolerirati. Žao mi je, ispričavam se ako sam ikome pokvario užitak. U svoju obranu, međutim, moram napomenuti da su se bendove pjesme sasvim uspješno borile s našim bezobrazlukom, zaobilazeći sedamdesetak posvećenijih slušatelja i zavodljivo me mazeći po ušima. Slušam ovih dana album, koji sam spremno i s radošću kupio poslije svirke, i baš uživam, ono, dobri su mi čak i instrumentali! Okej, samo 'Penguin In A Golden Coat', izvedena i na koncertu kao opojan uvod, jer mi je 'Moscow' malo pre. Mislim, da se uslijed sveopće dobavljivosti sve muzike na svijetu nisam bio odlučio na dodatnu specijalizaciju u smjeru gitarske rokenrole, Kimikom bih se možda oduševio i još više.

Jeste li uspjeli nabaviti ovaj posljednji Jobsov mega-gadget, iPad 45, koji uz empetrice vrti i stare vinilne singlice? Nisam ni ja, ali Kimiko izgleda jesu, pa su po svoj vjerojatnosti s njega vrtjeli podloge na kojima su Lora i Zoran (pa to se čak skoro i rimuje!, oduševio bih se da sam još uvijek indie-mekušac, ali primjer Sonic Youth nam je pokazao da se ne smijemo zanositi) gitarom, basom i simbiotskim vokalima izvodili odlične pjesme kao što su 'Take A Bow' i 'Golden Dress', da navedem samo one koje mi se danas najviše sviđaju. Paru iz benda kao gosti na koncertu pridružili su se i kantautor Felon (koji je program obogatio i u funkciji predgrupe, nizom pjesama koje spajaju melodijske strukture Elliotta Smitha, vokalne izvedbe ranoga Conora Obersta i tekstove koji zvuče kao prevedeni s engleskog jezika bez osjećaja za specifičnosti hrvatskog), zbor LeZbor (kojima bih zbog efektnosti imena mogao oprostiti i heteroseksualnu orijentaciju ponekih članica) i moja fakultetska kolegica Tajana Josimović pjevajući 'Nothing To Me', koja mi je uživo ipak zvučala toplije nego na albumu. Iako me takve redaljke načelno znaju nervirati, ovo svjetonazorsko i prijateljsko pojačavanje ipak je druga priča, koja je tiho uplovila u sigurnu luku prevladavajuće atmosfere. Poslije koncerta, članovi benda okupljenima su dijelili i tortu, koju su ljudi hvalili, a ja ne mogu zato što torte ne jedem.

Dani kada sam radarskim laserom pratio sva područja indie-popa daleko su iza mene, pa bih se osjećao nekompetentno Kimiko smještati u kontekst odgovarajućih im strujanja u svijetu ili kod nas. Možda ovako simpatičnih i dobrih bendova, zvuka koji možda nije ne-znam-koliko originalan ali je zato samosvojan i proživljen, ima na vagone. Ako je tako, onda ja propuštam mnogo, ali barem je nešto uspješno doputovalo iz Kimikove do moje sobe.