Pokisnuo sam u zadnja dva dana koliko u zadnje dvije godine. Pokislost mi je u srijedu došla do kosti, a u četvrtak ipak samo do kože. U takvim situacijama bitno je imati na umu da pričanje o vremenu je korisno koliko i igranje originalnih "Space Invadersa" u 3D verziji. Da, kiša pada, sunce sja i snijeg sniježi, sve dok je nebo uvijek i zauvijek djelomično do pretežno oblačno. Magla se isto zna javiti. Tko to nije savladao do svoje 10 godine života i prihvatio kao činjenicu postojanja od kolijevke do groba i vječnu konstantu  imati će vječnog štofa za niškoristi monologe. E, da! I zimi je zima, ljeti je vruće, nekada ljeti bude malo hladnije, a zimi neki dani podsjećaju na proljeće. Jesen i proljeće su promjenjive ćudi i kiše bude više nego inače. Za sve one koji nisu bili na onih 300 sati prirode I društva od 1-3 razreda osnovnjaka. Jednom je netko dobro sve ovo sažeo rekavši: “Ne postoji loše vrijeme, samo se mi nekada krivo obučemo.” A i Hagakure nudi dobru meteorološku filozofiju. Mene kiša nije odagnala od odlaska na sinoćnji koncert Hemendexa. Druge vjerojatno je. Treće je odagnala činjenica da sviraju Hemendex.

U skučenom, ali nikako ne neugodnom prostoru podruma kluba Funk okupilo se dovoljno znatiželjnika i fanova da su se čak i stepenice koristile za praćenje koncerta. Na njima se nalazio i Gogo Pavlov čije je prisustvo sugeriralo nepotrebnost pisanja izvještaja s koncerta, jer Gogo će to već riješiti nekada rano ujutro, između par NBA utakmica, lijevom nogom dok jede fondue i igra Wii. Jednako odlučan kao i kada sam se suočio sa prijetnjom ponovnog oblijevanja kostiju oborinama nisam se dao smesti u naumu (ili kako bi Škare rekao „Neumu“) da napišem nešto o koncertu benda kojeg volim radi dvojice izuzetno dragih članova i, nažalost, samo jedne stvari koju, naravno, nisu odsvirali.

Kružok ljudi s kojima sam pratio događaje na bini dogovorio je igru rangiranja izvedenih pjesama po gejnosti. Skala je bila postavljena s krajnjim vrijednostima 0 - 5. Nakon treće stvari s refrenom "You Make The World A Better Place" probili smo skalu do broja 19 i zaključili kako je ovo više gej od lovice u turskoj kupelji i odustali od rangiranja. U svome autoinzistiranju na etiketiranju svoje glazbe kao gej-as-buttfuck Hemendex nepokolebano praše gej himnu za gej himnom. Ida Prester je ne samo izgubila prijestolje glasnogovornice homosupkulture već i legitimnost bilo kakvog obraćanja „ormarašima“. Hemendex su toliko duboko zakopali prijestolje glazbene gej suverenosti da su underground undergrounda. Nisam mogao vjerovati da netko može biti prehip za hipsterluk. Od pjesama, do atmosfere na stejđu. Davor i ja samo se u hipu (mig mig) složili da su Hemendex srpski Ween i da je možda ipak ovo najbolja najgora najbolja muzika na svijetu. Narantxa Hem i Dino Dex, sa trećim članom koji iako uniformiran s ostatkom benda odskače od neogothsynthglamfingerbangbang imidža čisto frenološki, stvorili su atmosferu srpskog adolescentnog filma '88 ili soundtrack za mini seriju „Axel Foley u raljama Detroita“ u kojem Harlod Faltermeyer i dalje radi što je radio u 80ima samo što produkciju više ne rade holivudske mecene već Troma Productions.

Odjeveni od glave do pete, od šunkerice do jaja, u crno Hemendex su sinoć u Funku pokazali da ih libo rac za sve tokove i sve o čemu se priča. Svi oni crnokošuljaši koji su dočekali Antu G. s nadom da će sada sve krenuti u skladu sa Starim Zavjetom koji nam je s planine  spustio Franjo „Mojsije“ Tuđman i da će te gej parade biti samo ljaga prošlosti jedne zemlje koja je oduvijek okupana u moralu gdje se dva istovjetna spolovila nikada neće naći ispod istog popluna trebali su biti jučer na koncertu. Crne košulje su sada u službi gejneoliberalizma koji se tiče ne samo gejštine već i svih nas heterića koji u nevjerici gledamo kako su Hemendexi neopterećeni i slobodniji od Hrvatske nakon prvih demokratskih izbora. Hemendex nije izabrao narod, ali sam siguran da bi Ante G. kao čovjek službe podržao HMDX jer su i desetkovani u srazu s nadmoćnijim neprijateljem otjerali hipstere i hejtere zadržavši dovoljno ljudstva da napune prostor Funka i odsviraju odličan koncert usprkos kiši i četvrtku i Danu Republike. Ako je koji bend post-Tito, a proto-Tuđman onda su to Hemendex.  Ja bi samo da Dino kupi MIDI, spoji 16 kljavi i da svira symfodarknewwave. Kad je već gej nek je bal!

hemendex.bandcamp.com/album/november-sessions-2012