Da je bilo suditi po vremenu kada sam stigao kući nakon koncerta, u penzionersko a ne zabavno vrijeme, reklo bi se da je večer bila podjednako troma i dosadna. O kako samo izgledi varaju, o kako samo može biti žao onima koji nisu bili. A hype? Opravdan, potpuno opravdan.

Prvo i prvo, šteta što set DJ-dua Tajga&Tundra koji dolazi iz kolektiva ŽIVA MUZIKA nije s pozornošću popratio veći broj ljudi. U tričetvrt sata proveli su nas kroz dinamični miks minimalističkog industriala, tehna i eksperimentalnosti. “Mračno, sirovo i nabrijano”, opisali su se tako u najavi nekoga od prethodnih koncerata i još jednom održali obećanje. Muzika koja je uvijek prilično prodorna, tvrda i gruba, ali opet nikad toliko zagušljiva i teška da bi ugasila volju za životom u ljudima. Taman se dovoljno zavaravajućih trunčica olakšanja tu i tamo probija kroz gustu koprenu abrazivnih zvukova. Uglavnom, odradili su dobar set bez većih odstupanja u kvaliteti, energiji i atmosferi neovisno o tome koja je polovica dua bila za kormilom u pojedinom trenutku. Vizuali bi im mogli biti bolji, ali i ovakve reducirane, ponavljajuće i u trenutku vječno zaglavljene scene iz crno-bijelih filmova stvarale su dojam zatočenosti u prostoru i vremenu kao što je to i glazba sugerirala. Šteta, kažem, što Tajga&Tundra nisu dobili više pažnje od toga da budu puka pozadina za dolazak u klub, čavrljanje i pozdravljanje prijatelja. Zaslužili su.

Nakon kraja nastupa Tajge&Tundre te infinitezimalno kratke pauze, na pozornicu se penje mistična Gazelle Twin (ili Elizabeth Bernholz), u sada već prepoznatljivoj plavoj majici s kapuljačom i s DIY fantomkom-čarapom na glavi, te podjednako tajnoviti suradnik na elektronici i elektroničkim efektima u kontrastnoj, crvenoj majici. Iskreno, očekivao sam da će mračna moć koju je Gazelle Twin demonstrirala na albumu “Unflesh” biti izgubljena uživo. Previše je tu efekata, slojeva vokala i preciznih tajminga da bi to moglo funkcionirati na pozornici, mislio sam si. Očekivao sam da će vokali potonuti u industrijski tvrdu pozadinu, da će se nastup svesti na statičko i neuspješno prebiranje po materijalu s albuma, na neki neuspjeli simulakrum. Nije bilo tako, ni približno. Gazelle Twin uživo zapravo djeluje moćnije negoli na albumu. Njen svaki krik i svaki beat prate i naglašavaju hipnotizirajući pokreti. Dok joj se tijelo ljulja poput kakva robota ili pajaca izvan kontrole, njen glas para zrak i diže dlake na rukama te uvijek dominira ostatkom glazbenoga konstrukta temeljenog na tehnu, industrialu i eksperimentali. Beat je inače uvijek tu, a iznad njega Gazelle Twin slaže svoje recitacije koje povremeno mutiraju u vriskove, u dječje brojalice, u režanje. Bilo da šapće, vrišti, reži, recitira ili drži neki nemoguće visoki ton, uvijek djeluje moćno na pozornici, djeluje moćno u eteru, djeluje moćno u našim bubnjićima. Pa da tako zeznuta i suluda glazba može poslužiti za ples… tko bi rekao.

Zanimljiv je njen put, inverzan onome Zole Jesus, od laganijih, popu orijentiranih pjesama ka uvrnutoj eksperimentalnoj elektronici s priličnom visokom razinom tvrdoće. Za razliku od primjerice sirovo-materijalističke, blood & gore Pharmakon, s kojom je i zbog tematike i zbog pristupa lako povući paralele, Gazelle Twin svoju egzistencijalističko-hipohondrijsku, hematofobičnu krizu i gnušanje nad krhkošću i sirovosti naših vreća mesa manifestira kroz metafizički mračnu i potresnu glazbu, koja djeluje kao da je u vakuumu, ispolirana i uglata zvukom, ali zapravo crna poput najdubljeg bezdana. Nije čudno da joj je David Cronenberg među najdražim redateljima. Sve u svemu, gotovo savršeno. Kažem “gotovo” jer će mnogo ljudi istaknuti jedan minus. Koji? Kao i na koncertu Colina Stetsona i Sare Neufeld: trajanje. Ako se mene pita, bilo je taman jer takav sabijeni, komprimirani grumen energije treba konzumirati baš poput… eh, poštedjet ću vas floskula o erupcijama i dozama otrova. Činjenica je da ovakvim trajanjem (~40 minuta) ne može doći do zamora materijala niti do postepene uljuljkanosti i privikavanja na zvuk.

I tako, prva suradnja ŽIVE MUZIKE i ZEZ-a? Uspješna. Vrlo uspješna. Koncert kojeg bi se valjalo sjetiti kada mnogi krajem godine budu jamrali o tome kako nas aktualni i bitni izvođači zaobilaze.