Moj osobni ovogodišnji koncertni program zapravo su bili zakotrljali tek FNC Diverzant svojim slavljeničkim nastupima krajem siječnja, a izgleda da su ga sinoć u KSET-u iste barabe i privele (možda ne baš samom) kraju, još jednom rođendanskom zabavom. U mojem siječnju je bend sam slavio petnaesti rođendan; sinoć su, kao najdraži gosti, uz Mašinka obilježili čak 35. rođendan dragog kluba. Sretan rođendan! FNCD i KSET doista si pašu kao saliveni i u tom se kontekstu uvijek odlično osjećam, razdragano dižem ruke u zrak i predano pjevam ne samo refrene, koliko god mi sve jasnije postaje da se bend polako ali sigurno uljuljkuje u status zaslužnih dinosaura. Zaslužili ga jesu, nema dvojbe, samo je pitanje koliko takvo igranje na sigurno ima smisla. Ne za bend - članove, kako znate, jako dobro osobno poznajem, i nikakve zablude u pogledu svoje pozicije četvorica majstora i prijatelja uopće ne gaje. Ali, porazno je po scenu, koliko je god fluidno ili konkretno definirali, da su stari jarci još uvijek inspirativniji od mladih junaca i nadolazećih pretendenata.

Mašinko su, među takvima, najsnažnije ime, koje se u proteklih dvije godine profiliralo kao vodeći noviji bend na sceni. Namijenjeni prvenstveno zabavi samih članova, svu pozitivnu raskalašenu energiju koja u bend i njegove pjesme ulazi na koncertima lakoćom šalju dalje u publiku, iako je raja jučer bila za nijansu suzdržanija, valjda jer je čekala Diverzante. Također, u publici se, kako to već bude na koncertima Diverzanata, primijetilo i dosta starije ekipe, koja svoje nedjelje navečer ipak sve rjeđe poplavljuje alkoholom, osnovnim tematskim pogonskim gorivom Mašinkovih ditiramba. Iskreno, sumnjam da bend pije onoliko koliko o tome pjeva, to bi bilo nemoguće, jer su uživo taktičko-tehnički gotovo besprijekorni i nimalo ne kiksaju. Od zadnjeg puta kada sam ih gledao, pojačali su se još jednim gitaristom pa im je trostruki gitarski atak zvuku dodao nešto žestine, iako ne po cijenu pijanih singalongova u refrenima 'Erupcije sreće', 'Kako je Potjeh tražio rakiju' (koje ime!) ili 'Pij'. Dostojna pripadnica žanra o najdražim konobaricama, 'Gorija' je bacila dodatnog svjetla na razvojnu liniju koju bend, među ostalima, vuče od Diverzanata, a ponajbolju pjesmu ispucali su već pri samom početku - 'Sude mi' je već pravi mali klasik.

Iako su se, po Teovom priznaju, usrali slušajući Mašinka i morajući se na stejdž popeti poslije njih, Diverzanti su zvučali znatno opuštenije nego što sam to osobno očekivao. Da, prijateljski odnos s bendom otupi ti kritičarsku oštricu, nije me sram priznati, ali te i htio-ne htio dodatno optereti poznavanjem okolnosti u kojima bend funkcionira. Prvi nastup koji su sva četvorica odsvirala kao očevi tako je imao puno pravo biti šlampav i odigran tek na staru slavu, nepresušnu snagu legendarnih pjesama i neutaživu želju publike da omiljeni bend vidi još jednom. Zapravo, i bio je sve to, prigrlimo li onu simpatičnu komponentu šlampavosti, samo nije bio samo to. Teo se derao sjajno, animirajući publiku neodoljivo umalo kao na najboljem koncertu benda koji sam ikad vidio, onome spočetka 2008. godine, a nužnost ovogodišnjeg ad-hoc prearanžiranja 'Ideš mala' u polu-billy pjesmicu pretvorili su u osvježenje svojeg pravocrtnog programa koji se od posljednjeg koncerta koji su svirali razlikovao tek u pomicanju 'Bibe' nekoliko pjesama unatrag. Konji su ovo koji pobjeđuju, makar im sama utrka sve manje i manje znači. Set lista: Toga dana - Punk Rock Song - Kažeš da bi htjela - Slobodan - Put za bolje vrijeme - Blizu sunca - Ostao sam sam - Stranac - NDS - Psiho - Zagreb-Amsterdam - Biba - Daleko od mene - Ideš mala - Stari panxi.

Foto:/www.myspace.com/fncdiverzant