Posljednjih se tjedana, a sad će skoro već biti i mjeseci, Klub. profilirao u možda i najomiljenije novije zagrebačko izlazište, barem kvota-ankvota alternativne populacije, nizom različitih programa među kojima sam osobno sve do sinoć promašivao još uvijek nešto rjeđe koncerte. Idealna prigoda da ga provjerim i kao prostor za svirke otvorila se nastupom benda koji ionako vrlo revno i redovito pratim, a, u teoriji, Erotic Biljan & His Heretics i njihova garažna para trebali bi lakoćom ispuniti i ugrijati zgusnutu podrumsku prostoriju. Podsjećajući u ovome kontekstu na brojne europske i američke klubove stlačene u skučene podrume – iskusni Moose Botić iz prve je ruke uočio nekoliko sitnih podudarnosti s mitskim Cavernom – prvacima naše rokenrol garaže i njihovu zvuku koji američku nadogradnju britanske invazije često začini i izvornim britanskim čitanjem američkih pionira Klub. je trebao osigurati autentično okruženje. Međutim, iako Heretici nipošto nisu pažnje i graje brojne publike željni šminkeri, pred sinoćnjim znatno rahlim posjetom (nekoliko desetaka ljudi; malčice je raslo kako je odmicalo, lako moguće i zbog već uglavljene činjenice kako programi u klubu uglavnom počinju tek oko 23 sata, pa određenom broju zainteresiranih nije ni palo na pamet povjerovati najavama o ranijem startu) kao da su spočetka svirke bilo ponešto rezervirani. Pomalo stišane gitare već su nakon nekoliko pjesama pronašle svoje istaknuto mjesto u zvučnoj slici, sam bend je tehnički ponovno svirao besprijekorno koliko se može samo iz golemog iskustva i još golemije strasti, a Jurin asortiman scenskih pokreta i silazaka u parter kako bi se nepripremljenim damama unosio u facu još uvijek je prilično zabavan, no dodatna energija vožnje u neprestanome crvenom ovaj se put nije pokrenula. Da bendu nisam vidio već bezbroj koncerata, vjerojatno to zapinjanje na kojem levelu niže ne bih ni primijetio, ovako sam se naprosto začudio dojmu pošteno odrađenog, ali ipak posla, ne zabave. Prihvativši to kao trenutačan eksces, mogao sam se potom prepustiti piću i priči, dok je bend udarnički presjek pogodaka s dosadašnjih dvaju albuma proširio i novim pjesmama koje istodobno zvuče nepogrešivo heretički i prilično svježe unutar bendova stila. Novi će album opet biti dobar, a hoće i koncerti.