Čak i ljudi koji nisu bili ni na jednom, ili su se znojili i razbacivali eventualno tek na jednome od njih, svjesni su činjenice kako su najviše zajedničkih koncerata u KSETu odsvirali osječki mišićavi titani Debeli precjednik i dugavljanski melodični heroji te moji dragi prijatelji FNC Diverzant. Ne samo godine nego i desetljeća dijeljenja pozornice kultnoga kluba u mojoj su memoriji sve te koncerte (računajući, naravno, i one koje su na istome mjestu svirali samostalno ili u društvima nekih drugih bendova) gotovo pa pomiješale u jedno iskustvo, vatromet pjevanja, plesanja, pijenja i uživanja, kojem se uvijek rado vraćam jer je zabavu koju pruža teško doživjeti tijekom drugih prigoda. Subota se, tako, ni po čemu nije razlikovala, a po još jednu turu srčane šutke, odnosno bolje rečeno šutke srca, otišao sam i usprkos finalu Lige prvaka. Kod mene rokenrol uvijek pobijedi nogomet, pogotovo ako tip ispred mene na smartphoneu prati razvoj situacije i uokolo dojavljuje ljudima.

KSET se, tehnički, ovaj put nakrcao (rasprodan do kraja, iako mi se čini kako se prodao nešto humaniji broj ulaznica, jer je gužva bila podnošljiva) zbog promocije novog albuma Debelih, nakon prvih nekoliko slušanja vrlo dobrog 'Bruto Slavo / VBK', pa su poslije propuštenog otvaranja Frakture mozga na stejdž prvo izašli Diverzanti, s klupskoga razglasa praćeni Belanovom himnom 'Dani ljubavi', koju je Žac dostavio DJ-u. Ponovljena i tijekom kasnijeg partijanja, kao onaj zloglasni leptir koji krilima maše bez razmišljanja večer je odvela u ponešto neželjenom smjeru s čije sam trase sišao tek sad, pa izvještaj pišem s debelim zakašnjenjem. Jebiga. Više-manje isti set koji sviraju posljednjih godinu-dvije Diverzanti su u subotu sveli na desetak neizostavnih elektro-šokova sivilom svakodnevice i tmurilom životnih izdaja umorenih srca ostarjelih pankera, te ga podebljali rjeđe izvođenom 'Zadnjom epizodom' i polu-pokušajem prezentiranja nove 'Sjaj mog grada'. Trenutak za smrzavanje zbio se u uvodu 'Blizu sunca', kad je postalo jasno da Teo osim signalnog Ne želim ne mora otpjevati ništa drugo – ostatak je unisono iz najskrivenijih zakutaka svojih duša ponovno proživio cijeli klub, a majke mi mile zapjevušio je čak i Ozzy! Znam da neće priznati, ali sam ga vidio. Zajedno s trima sjajnim pjesmama koje su je naslijedile – 'Psiho', 'NDS' i 'Biba' – 'Blizu sunca' je svakako označila emotivni vrhunac večeri, pod stare se dane šuljajući do statusa najdraže mi bendove pjesme. Set lista: Toga dana – Kažeš da bi htjela – Slobodan – Daleko od mene – Put za bolje vrijeme – Blizu sunca – Psiho – NDS – Biba – Zadnja epizoda – Sjaj mog grada – Punk Rock Song – Stari panxi

Točnije je možda bilo napisati kako je 'Blizu sunca' bila jedan od emotivnih vrhunaca večeri, jer je u noćima kada sviraju Debeli ta kruna uvijek rezervirana za 'Farmersko srce', koja sve ono što od nje nekoliko stotina razgaljenih očekuje apsolutno nikada ne propušta ispuniti. Ovom su je prigodom okupljeni iščekivali možda i još nestrpljivije nego inače, jer je golemi dio bendova programa bio sastavljen od pjesama s friške ploče, koju fanovi još uvijek nisu upoznali do kraja. Spomenuo sam već da mi se album na počecima mojeg odnosa s njim čini jako dobar, hrvatskim jezikom otpjevan dio 'VBK' čak i sjajan, čemu svakako treba pribrojiti i revitaliziranu napaljenost benda koji nakon više od pet godina ponovno ima novih pjesama za svirati. Posljednjih mi se godina znalo učiniti kako pojedine pjesme repertoara bend odrađuje viškom rutine i manjkom prepuštenosti, što je sasvim shvatljivo, ali i štetno s obzirom na sviračku moć cijele grupe, a pogotovo Kocin frajerski frontmenski nastup. S desetak novih mitraljeza na raspolaganju bend je svojoj mašini koja gazi sve pod sobom promijenio ulje i pričvrstio vide, koje su svejedno letjele na sve strane prilikom izvođenja ubojitih 'Against The Opposite' i, posebno, 'Puška ne ubija ljude'. Osobno mi je žao što nisu svirali 'Moja su koljena umorna od moljenja' – nije valjda da su popili bulšit o neoprostivoj mekoći pjesme? – ali primjećujem određene poteškoće u pokušaju usustavljenja takve emo-core divotice u pijan i bijesan set sazidan od okamenjene pankerske energije. Ovako su mekušci poput mene svu svoju plačljivost morali unijeti u kraj 'Guilty Conscience'. Znam i lošije zaklone od tog.

Foto: Last.fm