Na moju žalost i na njegovu vjerojatnu sreću, Sašu Relića nikada nisam imao prilike osobno upoznati, iako sam ga vrlo često viđao po underground svirkama na ovoj našoj miloj zagrebačkoj sceni, tek naknadno spojivši lik s imenom na koje sam nailazio u članstvima njezinih brojnih istaknutih bendova, među kojima posebno ističem mitski Reactor, koji još uvijek nisam uspio istražiti do kraja. Kao i većinu drugih scenskih pretplatnika odnosno ovisnika, i njega sam tako na neki način doživljavao kao istomišljenika po pitanju najvažnije mi ljudske tvorevine otkad je svijeta i vijeka, zbog čega sam vijest o teškome moždanom udaru koji je doživio primio kao vrlo neugodno iznenađenje, kao nesretni podsjetnik da se takvo što događa i vrlo blizu, koliko god ja osobno volio zanemarivati tu mogućnost. Njemu i njegovoj obitelji najiskrenije želim da se što brže i što bezbolnije oporavi, pa sam u subotu mi darovanu mogućnost da iz čisto sebičnih i potpuno klasičnih razloga uživanja u muzici dragih bendova – Debeli! Diverzanti!! Benhcwarmersi!!! – Reljinu rehabilitaciju sitno potpomognem kupnjom ulaznice za koncertni benefit u Močvari te majicom njegova benda Storms prigrabio bez razmišljanja. Uz navedene, na rasprodanome koncertu, kojim je više od 600 ljudi (siguran sam da bi se bio rasprodao i veći kapacitet) potvrdilo kako fraza o muzici koja vezuje ljude nije samo fraza, nastupili su još i Lunar te Senata Fox, također bendovi protiv kojih nemam apsolutno ništa, iako ne mogu poreći da ih katkad ne razumijem, naravno, isključivo zbog svojih uskogrudnih pogleda na muziku.

Važniji kao velikodušni događaj negoli kao presjek konkretnih uvjerljivosti svakoga pojedinog benda koji je na njemu nastupio, koncert je prije svega okupio Reljine generacijske srodnike, pri čemu su ulogu juniora otvarača odigrali prekrasni Benchwarmers, bend koji je kroz posljednjih godinu dana potpuno razorio jedan mali zakutak svijeta u kojem odnedavno protiv kolega iz ESC Life igraju koš-za-koš za naslov najboljeg benda u gradu. U svakome trenutku vodi onaj bend koji je igrom slučaja odsvirao posljednji koncert, što prednost sad opet prebacuje na stranu Benchwarmersa, koji su odsvirali svoj prepoznatljiv set, ali osjetno čvršćeg zvuka. Ne znam je li stvar bila u za kasnije žešće bendove baždarenom zvuku u klubu, ili su sami Vatroslav i Tomek odlučili dati gitarama na što slobodniju volju, ali bilo je baš superslatko, gotovo pa na milimetar blizu samima The Weakerthans čijom su 'Aside' završili svoj polusatni uvod, u sklopu kojeg su svirali i Reactorovu 'Further', očit emotivni vrhunac njihove set liste: Snarling Commentary – Wooden Curtains – Viewer Discretion – It's Not Like – Further – Something To Do – Leader Of The Pit – Sweet Sunshine – Aside

Kao i prije desetak godina, Lunar sam ponovno doživio kao bend prelijepih evokativnih melodija koje bi mi bile još draže da ih netko i otpjeva, a da nisu rezervirane samo za gitare. Razmišljajući kako mi danas, nakon mnoštva međusobno različitih instrumentalnih bendova koje se trpalo pod isti kišobran post-rocka, Lunar još manje spadaju u to društvo, shvatio sam kako post-rock kao nazivnik zapravo funkcionira identično hip-hopu. Baš kao što repanje raspon od ambijentalne klasične muzike preko gramofonskog skrečanja do hiperdrogiranog plinkanja iz videoigara nivelira u jedan žanr, tako i najčešća odsutnost ikakvog vokala dopušta i vrlo raznorodne tretmane, aranžmane i strukture instrumentalnih kompozicija spajati u isti žanr. Koji mi se u Lunarovoj melankoliji izrazito jako sviđa, dijelom i zato što neometan po glavi mogu prevrtati netom iznesene teorije.

Nakon nominalno indie uvoda, uslijedili su pankerska sredina i kraj, prvim nastupom još jednih dragih mi prijatelja FNC Diverzant s novim instrumentima, zatim još jednim trijumfalnim setom neporecivih titana domaće ne samo melody scene Debeli precjednik, te setom kojim Senata Fox nije zaključila samo ovu lijepu večer nego i svoju karijeru. Zaista se ne mogu sjetiti jesam li Diverzante ikad gledao a da Žac i Goc nisu svirali svoje standardne gitare, pa su me Žacova nova crvena ljepotica – mislim točno onaj model koji otprije koju godinu svira Moose Botić – te Gocov profi-studio-muso bas toliko iznenadili da mi se povremeno majkemi činilo kako svoje klasike ZG-kvartovskog singalonganja piče sviračkom preciznošću i čistoćom zvuka jednih Dire Straits. Nešto veći naglasak na pjesme s ranijih izdanja – ranijih i od 'Prvog jubilarnog', koji je Teo najavio kao novi album, objavljen prije 12 godina – potvrđen je gostovanjem Darca iz nekadašnjih 5MTS na bubnju za vrijeme 'Punk Rock Song, što je Beri dalo krasnu priliku da se napokon dočepa mikrofona. Uz svoje pjesme, FNCD su odsvirali i obradu 'Svi zajedno' Razloga za, pjesmu čiju je društvenu temu izravnošću naslova bilo lako preuzeti kao momentalni moto svačije osobne pomoći ove večeri. Set lista: Toga dana – Put za bolje vrijeme – Ostao sam sam – Stranac – Slobodan – Ne tamo (gdje sam bio nekada) – NDS – Daleko od mene – Kažeš da bi htjela – Blizu sunca – Psiho – Svi zajedno – Biba – Punk Rock Song – Stari panxi

Vrlo sličan prijenos tema iznesenih vrlo sličnim izborom riječi u stihovima bio je izveden i nekih sat vremena poslije, kada su Debeli precjednik svoj uigran eksplozivni set kraju priveli redovitom himnom 'Farmersko srce' i njezinim stihom Jer ja znam da smo zajedno, za vrijeme kojeg se stejdž napunio kako razdraganim fanovima tako i snažnim izaslanstvom ostalih sudionika programa, u kojem se opet isticao mikrofona željan FNC Bero. Vizualno, prizor je izgledao zaista impozantan, toliko da sam zaista poželio povjerovati u mogućnost akumulacije i transfera pozitivnih vibracija. Naravno, Debeli svoju muziku često zidaju i iz negativnih, obračunavajući se s detektiranim zlima našeg društva kroz pjesme kao što su 'Heroes Of Today' ili 'One Book', a imam dojam i da je jedna potpuno nova pjesma koju su premijerno izveli upravo na tome tragu. Moji su favoriti ipak i ovaj put bile privatnije borbe 'Guilty Conscience' te 'Moja su koljena umorna od moljenja', za koju više uopće ne sumnjam kako je preuzela krunu najbolje pjesme grupe. Set lista: Heroes Of Today – Thank You – Enemies – Music Saves – Peter Pan Syndrome – Against The Opposite – My Own Thing – Marionette – nova pjesma – One Book – Guilty Conscience – Zaboravi – Puška ne ubija ljude – Moja su koljena umorna od moljenja – Farmersko srce

Hiperbrzi HC Senate Fox spada u onaj sektor pankerskog undergrounda koji me svaki put razveseli činjenicom da nisam čru-pripadnik scene, pa se onda ne moram pretvarati da ga volim i razumijem. Uza sve divljenje bendu kao instituciji, te pohvalu kako izrazito kratki sprinterski komadi naprosto ne mogu umoriti slušatelja jer se izmjenjuju lako i tečno, ništa drugo osim nekoliko jeftinih fora kako mi se čini da je pjevač Jakić u nekoliko navrata pogriješio tekst bendovoj muzici ne mogu uputiti. Imam dojam kako Senata Fox – ne računajući sad neke sitne tehničke poteškoće koje su im malo omele set – vrlo detaljno zna što hoće i željeno postiže bez i mrvicu ostatka ili kompromisa, zbog čega bend mogu cijeniti čak i ja, ali između te želje i mojih preferencija golem je raskorak. Međutim, kako sam već spomenuo, odrješita brzina i nepatvorena energija kojom sviraju svoje grgljave punk-aforizme zaista nose bez problema i odugovlačenja, pa su mi jako lijepo sjeli kao kratko presijecanje nakon unesenijeg sudjelovanja tijekom prethodnih setova. Od kojih su svi redom bili odlični ne samo zato što su motivirani hvalevrijednom inicijativom pomaganja prijatelju, ali koja je, vjerujem, svaki od bendova zaista bila dodatno inspirirala. Za kraj mogu samo još jednom izraziti želju da se Reljo oporavi što prije; koncert jest bio super, ali mu reprizu nikako ne želimo.