Set lista: Hello, Goodbye – Revolution – Lady Madonna – Run For Your Life – Paperback Writer – The Night Before – I Should Have Known Better – Drive My Car – Michelle – Here Comes The Sun – Eight Days A Week – Girl – Octopus's Garden – We Can Work It Out – Help! – And Your Bird Can Sing – And I Feel Fine – Ticket To Ride/That's All Right – Things We Said Today – Can't Buy Me Love – I Saw Her Standing There – Roll Over Beethoven – Good Day Sunshine – Why Don't We Do It In The Road? – Please Please Me – All My Loving – A Hard Day's Night – With A Little Help From My Friends – All You Need Is Love – She Loves You – Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band (Reprise) – Twist And Shout – Helter Skelter – BIS: Hey Jude

Mislim, ako je sve što nam je sam bend sinoć pružio već prokušano, provjereno i ponovno primamljivo izvedeno, zašto bih onda ja odlazio dalje po nove trikove, a ne iskoristio svoju kvalitetnu preklanjsku foru da izvještaj s redovite godišnje svirke Beatles Revival Banda povodom obilježavanja godišnjice smrti Johna Lennona otvorim obrnutim redoslijedom, set listom odmah na početku teksta? Jer ionako je iz nje sve jasno, a suludu činjenicu kako je iz paketa od 35 pjesama u rasponu od najvećih klasika sveukupne pop muzike do dubokih kultova za znalce – ova verzija "Things We Said Today" može se mjeriti i s onom Dwighta Yoakama – još i izostalo nekoliko ponajvećih hitova (mislim, zahvaljujem višnjima na izbacivanju "Yesterday") bend je nadoknadio zaista se ne štedeći ni trunčice kroz nešto manje od dva sata programa u vrlo dobro posjećenome malom pogonu Tvornice. Sposobnost benda da najrazličitije stilske pristupe Beatlesa, benda koji je u svojih osam godina brzinski i vrlo vjerno u malome prikazao kako će se razvijati cijeli gitarski pop u budućnosti, rekreira bez ostatka te ih potom lakoćom poveže u skladan komplet – prvenstveno namijenjen zabavi, ali fanove kadar i baciti u maglicu čeznutljivog razmišljanja – svakako daje i donekle čvrst odgovor na pitanje koliko cover-bendovi uopće imaju smisla. Ove se pjesme od strane svojih autora u prvotno vrijeme tehničkih manjkavosti ionako nisu ni imale šanse uživo izvoditi na način koji njihova ljepota traži, a barem polovica njih zbog koncertne neaktivnosti Beatlesa uopće nije ni bila svirana pred ljudima, pa ako već morate svirati tuđi repertoar, onda barem neka to budu Beatlesi, oko kojih se valjda ne moramo sporiti. U radu ove riječke ekipe se, k tome, vrlo izravno čuje kako je bend ipak pokrenut više kao ventil fanovske fascinacije, a ne prigodničarska oportunost koju bi im mogli spočitnuti cinici, a ja mogu zamisliti i lošije izlaske od pjevušenja "The Night Before", "And I Feel Fine" ili "Why Don't We Do It In The Road?", da navedem samo manje očekivane, odnosno slušanja kako "Here Comes The Sun" na pozornici pjeva slatka klinačka legendica Filip, šest-sedam godina maksimum, valjda sin jednoga od članova. Najveće ludilo u meni, očekivano, izazvala je "Run For Your Life", a još uvijek mi nije jasno kako su to moji roditelji mislili da u dobar odgoj spada često puštanje pjesme u kojoj Lennon prijeti curi da bolje da je mrtva nego s drugim tipom. Rokenrol.

Prije komemorativnog tuluma i signalnog odijevanja smećkastih kaputića, međutim, svirao je i bend koji me sinoć ipak više privukao svirci, jer sam ga još od siječnja i upoznavanja u Vintage Industrial Baru želio ponovno slušati uživo. Kako svoju ljubav prema prekrasnome melodioznom pop-rocku šezdesetih ne bi iskazivali samo obradnim radom, dečki (ne znam priliči li ovaj termin koristiti kad pišem o ljudima starijima od sebe, ali eto) iz Beatles Revival Banda osnovali su i autorski sastav Riverpool, što je ime koje mi se i unatoč nijansi debilizma baš jako sviđa. Jedina razlika u postavi u odnosu na BRB ona je na poziciji basista, koju u Riverpoolu zauzima, ako sam sve dobro pohvatao iz sjećanja na prethodne svirke, bivši član grupe Neven Kolarić, ovdje i primarni vokal. "Gubim glas" i "Opet mislim ja na nju" dvije su od najljepših pjesama koje sam čuo ove godine, koje svoj itekako čujan dug vremensko-žanrovskom razdoblju iz kojeg se napajaju isplaćuju melodijskim nadahnućem i detaljnom posvećenošću aranžmanima. U tome smislu su ove dvije (od šest) pjesme otpjevane na engleskom jeziku djelovale izravnije oslonjene na obrasce uzora, bez lokalne arome koja Riverpool ne čini samo pokaznim primjerom Neni Belanu kako ponovno uhvatiti plemeniti '60s duh nego i profesionalnijom konkurencijom legendarnom Bajanu na tronu najtoplijih sanjara nažalost opskurnoga hrvatskog popa. Koliko razaznajem, Riverpool upravo snima ili dogovara svoj nastupni album, što bi moglo utjeloviti moju opasku kako više nego što ovaj power/orch-pop bend treba diskografiju, ona sama treba njega, jer je riječ o vrlo rijetkom primjeru koji se našoj estradnoj publici može proturiti kao srednja struja a da ne izgubi ništa od autorskog i fanovskog pečata koji ga sidri u scenu za kulere i kužere.