Da se ove godine nisam nagledala nagrađivanih filmova o smaku svijeta vjerojatno mi novi, prvi pravi ZZT, ne bi toliko privukao pažnju mada sam svojedobno Tigu voljela više od bilo kojeg dance DJ-a i mada mi je Zombie Nation oduvijek predstavljao autoritet, puno prije nego što su mu "Kernkraft 400" uvrstili na soundtrack za "Noć glupih mrtvaca". Ali, "Partys Over Earth" je nešto potpuno drugačije.

Ako je, bar u slučaju Tige, do prije pet-šest godina postojalo određenih pop ambicija za dancefloorove (ne zaboravimo da ih je on znao napuniti bez da je, poput Davida Guette, morao u pomoć prizivati ljude sposobnije od njega samog), sada ih više nema ni u natruhama. "Partys Over Earth" je totalni anti-koncept baziran na EKG-u koji može napraviti jedino skroz oguglala ekipa koju je dodatna oprema davno prestala intrigirati, pa je sad još samo živcira, jednako kao što bi je živcirao sustav plaćanja karata u ZET-u ili priče oko božićnice.

Album je samo uvjetno rečeno nov. Uz tek predstavljene pjesme, na njemu se nalazi još nekoliko starijih singlova koji živopisno reflektiraju petogodišnji pravolinijski kontinuitet ovog elektrodua kao nešto najsirovije u ponudi DanceTrippin TV-a (za potpuni ugođaj vrtiti radnim danom oko 5 ujutro). Na "Partys Over Earth" instinkt za preživljavanje doslovce pršti iz svakog broja - o bilo kojem dijelu albuma da je riječ, snaga je uvijek ista, nema opuštanja i sinapse uvijek rade dok je problem maksimalno jednostavan, a otprilike se svodi na to tko će izdržati dulje, oni ili ja.

Od astmatičnih uzdisaja u "ZZT Has Left The Building", upornog ponavljanja krajnje zaraznog ritma u "Zzafrika" do gotovo hip hop replika u "Nickel Und Dime" i ubitačnog ponavljanja "Zzafrika" samplea u "Rock The Peace" (koji je definitivno pripadao nekoj dance hitčini u prošlom stoljeću), ZZT su apsolutno uspjeli izgraditi strukturu moćnu čak i bez centralnog fokusa, uvjetno rečeno singla "Partys Over Los Angeles" koji uz najbolji videospot ove godine čitavom albumu daje potrebnu ikonografiju olupina, krša i loma čiji su se kadrovi mogli snimiti u Quebecu, jednako kao i bilo gdje drugdje.

Ono što bi se albumu moglo osporiti je mjestimičan osjećaj nedostatka interesa njegovih protagonista, sjevernjaka štedljivih na melodijama koliko i na riječima, unatoč tome što objektivno posjeduju dovoljnu vještinu da ih upotrijebe kao svoje glavno oružje. Opet, da su igrali na slojevitost i raspršenost, nikad se zvukovno ne bi izdigli iz pozadine nekog hipsterskog bara. Uostalom, kad se sjetim Kirsten Dunst kako napola zainteresirano bleji u onu hrgu što se približava Zemlji, čini mi se da je to policijsko staklo između pjesme i emocija možda i najveće obilježje protekle godine.

soundcloud.com/turborecordings/zzt-partys-over-earth-album

www.facebook.com/zztzzt