Pet godina nisu izdali novi album, tri godine nisu uopće nastupali, ostali su bez trećine postave (otišao je bubnjar Jacopo Battaglia), a Luca T. Mai i Massimo Pupillo bavili su se nekim drugim projektima. Stvari donedavno nisu izgledale dobro za budućnost Zua i nekako smo ih po inerciji svi proglasili pokojnima. Kad ono, evo njih natrag s EP-om “Goodnight Civilization” i najavom nove turneje i dugosvirajućeg albuma.

Nisu to više isti Zu koje smo posljednji put sreli na odličnom albumu "Carboniferous". Kao prvo, novi bubnjar, Gabe Sarbian, ritamsku sekciju koju smo voljeli nazivati “rokerskom” pretvara u čisto metalnu te pritom gubi nešto od feelinga Jacopa Battaglije, ali i unosi novu dinamičnost i energiju u zvuk. No nije jedino to drukčije. Zu kao da su se promijenili iznutra, kao da im je samo tkivo mutiralo. Maijevo iskustvo s Mombuom, Pupillova suradnja s raznim jazz-glazbenicima te njegovi izleti “izvan civilizacije”, odnosno život u izolaciji u nekom selu u Amazoni, unijeli su nemir u zacrtane misli koje smo imali o Zuu. Riječ je o filozofsko-svjetonazorskoj promjeni koja se snažno zrcali u glazbi. Svi su oni karakteristični zvukovni elementi (bariton-saksofon, distorzirani bas, kaotičnost, energičnost) i dalje tu pa se i njihovu glazbu plastično dade opisati kao da opisujete spomenuti “Carboniferous”, ali na svim drugim razinama postoji lako uočljivi pomak. Prema čemu? Teško je reći. Prema nečemu zlokobnijem i tmurnijem, to je sigurno. Zu djeluju kao antipod Gandalfu Sivome nakon njegove bitke s Balrogom i posljedične metafizičke transformacije. Gandalf se vraća kao Bijeli, Zu se vraćaju mračniji, poremećeniji.

Da bi u potpunosti procijenili što su i kakvi su zapravo “novi” Zu, trebat će nam više od tri pjesme i 11 minuta glazbe s ovog EP-a. Dok slušamo dvije nove autorske skladbe i obradu The Residentsa ("Easter Woman") jedino što sigurno znamo je to da je i dalje u pitanju uzbudljiv i kreativan bend. Naslovna "Goodnight Civilization" predstavlja dio onoga što je Pupillo pronašao daleko od zapadnjačke civilizacije, njegovu novu perspektivu i nove izvore nadahnuća. Bas je strašno distorziran, bubnjevi udaraju dublje i jače, sve skupa je bliže metalu nego što su Zu prije bili, a iako je saksofon lagano potisnut u pozadinu, i dalje je moćan i divlji. Impozantno u svakom slučaju. Malo eksperimentiranja s elektroničkim efektima, malo ubijanja, dovoljno da zaključimo da su to ipak i dalje naši “dobri, stari Zu”. Pjesma, prigodno, završava sampleom nekog davno izgubljenog, tradicionalnog talijanskog napjeva iz Puglije. Druga stvar, "Silent Weapons for Quiet Wars", dodatno ulazi u problematiku patologije moderne civilizacije istražujući opskurne puteljke teorija zavjera i kontrole umova. Na tu se pjesmu nadovezuje obrada The Residentsa koja je izvedena toliko uspješno da ćete zaboraviti da nije riječ o nekoj novoj Zuovoj stvari. Kako bi se zadržala tradicija gostovanja različitih etabliranih glazbenika, vokale je na njoj odradio Mark "Barney" Greenway iz Napalm Deatha.

Sve u svemu, Zu su se iz mrtvih vratili itekako živi, možda samo istraumatizirani iskustvom ponovnog rođenja. Ovo je bilo ukusno predjelo, hoćemo još!