Prije slušanja novoga albuma nekada talijanskog, a danas talijansko-američkog benda Zu poželjno je zaroniti u Letu i zaboraviti na sve što su ranije radili. Nema "Carboniferousa", nema "Ignea", nema mnogobrojnih suradnji s free jazz i avangardnim glazbenicima. Tek se u tako stvorenom vakuumu može razumjeti moć glazbe koju danas stvaraju Massimo Pupillo, Luca T. Mai i Gabe Serbian.

Već na prvo slušanje "Cortar Todo" djeluje strano i nepoznato baš kao i prošlogodišnji EP "Goodnight, Civilization". Recenziravši to izdanje, zaključio sam da su se Zu “promijenili iznutra, kao da im je samo tkivo mutiralo”. Novi je album još jedan odlučan korak u tom novom smjeru. No promjene koje prožimaju Zu daleko nadilaze muzičku dimenziju te se protežu i na filozofsku i metafizičku razinu. Pupillo je u zabačenim krajevima svijeta doživio duboku preobrazbu, ostavivši košmar i neumoljivu entropiju zapadnjačkog života iza sebe ("Cortar Todo" = “izrezati sve”), Serbian s bivšim bubnjarem Jacopom Battagliom ni svirački ni stavom nema nikakve veze, a i Maija je iskustvo s Mombu značajno promijenilo. Na valu kemije tih ispreslaganih osobnosti nastaje neka nova, ali i dalje jedinstvena i prepoznatljiva grupa. Zato je, ponavljam, dobro zaboraviti na to kako su ranije zvučali. U suprotnom bi mogli, zakočeni očekivanjima, krivo procijeniti jednu iznimnu ploču. Pomalo je smiješno koliko teško može biti prihvatiti promjene u kontekstu glazbenika koji zapravo nikad nisu snimili dva ista izdanja.

Muzika je ovdje u službi poruke, u službi izražavanja konsternacije općom sjebanosti zapadnjačkog svijeta. "Cortar Todo" je manifest i znak otpora. "Cortar Todo" je urlik koji izvire negdje duboko, iz društvenim normama potisnutih nagona. Osjeća se to u agresivnom, ljutitom pristupu, u zlokobnim akordima i prijelazima, u vriskovima i sintetički obrađenim zvukovima iz prirode. Zvuk kao oruđe i oružje, a ne izvor zabave. Glazba kao medij kojim Puppilo, Mai i Serbian izbacuju svoju žuč i tjeskobu u svijet. Umjetnost kao sredstvo a ne cilj. Nebitno je kroz koje se žanrove njihova vizija na kraju manifestira, ionako ih je nemoguće kategorizirati. Da, ima tu doom metala, dronea, free jazza, elektronike, ambijentale pa čak i field recordinga, ali zbroj je puno, puno veći od pojedinačnih dijelova. Istovremeno je poliritmija u procesu metamorfoze ustuknula i ustupila mjesto izravnijim, intenzivnijim izričajima. Saksofon koji zvuči kao da je uronjen u Amazonu, distorzirani bas koji neprestano kopa u pozadini, grindcore bubnjanje, lo-fi produkcija… sve je to u službi poruke. Iako je za shvaćanje te misli i misije preporučljivo poslušati album u komadu, vrijedi izdvojiti atmosferičnu i kotrljajuću "A Sky Burial" koja u malome utjelovljuje svu njegovu snagu.

Sve u svemu, Zu poniru još dublje u odnosu na ono što Mai radi u Mombuu dok poseže za afričkim plemenskim ritmovima i idiomima rituala. "Cortar Todo" crpi iz najmračnijih pora kolektivnog bića čovječanstva i grabi po samom muljevitom dnu civilizacije pronalazeći crnu, blatnjavu i moćnu materiju instinktivno poznatu svakome čovjeku. Nije slučajno da album otvaraju i zatvaraju snimke iz divljine neke prašume, cvrčanje kukaca podebljano neprirodnim ponavljajućim, mehaničkim zvukovima koji nam poručuju da industrijalizacija i zapadnjačka dekadencija nezaustavljivo pokoravaju svijet. U tom je kontekstu jaka simbolika talijanskog folklornog napjeva, prefice, na pjesmi "Goodnight, Civilization" s prethodnika i mantrajućeg glasa šamana iz naroda Shipibo na zaključnoj "Pantokrator" s "Cortar Toda". Ti segmenti ne ostavljaju prostora sumnji da smo svi povezani i međusobno ovisni, ma gdje i kada živjeli i ma koliko mi to nevoljko priznali, te da se provaliji približavamo zajedničkim naporima.

Što su na kraju zapravo Zu? Više od pukog benda, riječ je o modernim šamanima. Žanrovski neodređeni, iz albuma u albuma neuhvatljivi, razlažu ljudsku povijest i primitivne korijene kroz lupu suvremenoga glazbenog izričaja. Predstavljaju našu prošlost i neizbježno tragičnu budućnost u koju sporo ali sigurno tonemo. Ne preostaje ništa drugo negoli im se pokoriti.