U tom momentu sam doživio mikro blokadu. Toliko sam se već saživio s materijalom da ga doživljavam kao potpuno zaokruženu i nezavisnu cjelinu. 'Ne znam, odličan je! Apsolutno je drugačiji od prethodnog. Ima više bučnijih dijelova' , banalno odgovorih.  'Reci mi samo, molim te, jel otišao više u post ili kraut?' zamolio me Emir. 'E to mi je drago' odgovorio je nakon što sam mu otkrio što ga je zanimalo.

Onaj presjek ljudi sa scene koji se redovito kreću po koncertima je zasigurno čuo već dio materijala s "Jantara". Osobno sam se dugo veselio da doma mogu napokon zavrtiti neke nove neosporne hitove grupe Žen. Zvučna slika i dalje je prepoznatljiva, layeri eteričnih, reverbiranih gitara, more synthova, višeglasja. Tematski je album i dalje kombinacija intimnih temi, životnih i ljubavnih, i bijega od konvencija, okvira, kalupa i očekivanja drugih kako bi se moj\tvoj\naš život trebao razvijati.

Žen jako njeguju pristup vokalima, uz sve instrumente koje slažu u beskrajne slojeve, vokali su još jedan element koji tu sliku čine potpunom. Inače se ne obazirem pretjerano na liriku muzike koju slušam, no u slučaju ovih djevojaka to je nemoguće. Jednostavno lirika im je toliko integralan dio općeg identiteta muzike, naravno najsimpatičnije su im te male igre riječima koje provlače još od prethodnog materijala. Refren 'ja neću biti rob kalupima iz kojih nisam otisnuta' pušten kroz prizmu duhovitosti pripao je pjesmi naslova "Ja ću biti bor".  Fenomenalno mi sjelo i igranje s rodovima u lirici, gdje se pripovjedačica u prethodno spomenutoj pjesmi, u prvom licu prebacuje iz ženskog u muški rod '…i sve što sam ikada pročitala, bacio sam iza svojih leđa…', a isto se ponavlja i u nazivu pjesme "Išao sam negdje, bila sam svuda". Intimno najdraža pjesma, barem što se tiče lirike, mi je "Tvoje šape ostavljaju tragove", pjesma o bendovskom psu i mojoj psećoj ljubavi, najljepšoj kujici na svijetu - Liji. Općenito lirika odiše ljubavlju i pozitivom, nekom naivnom i životinjskom srećom. U pjesmi posvećenoj životinjama i njihovim šapicama, stih 'nosiš dovoljno veliku granu da njome otjeramo ružne misli' sumira sve te jednostavne ali iskrene osjećaje.

Kao i svoj prethodnik, "Jantar" je apsolutno zaokružena cjelina, koja unutar svoje strukture fluktuira i pulsira nekim zakonitostima koje ne podliježu zvučnim trendovima koji nas opsjedaju u zadnje vrijeme. Zidovi zvuka nisu nerazgovjetni, masivni su, ali i tihi. Višeglasja su bliža folkloru nego koledž rocku. Synthovi nisu distorzirani, sažvakani i unakaženi, puni su širine. Kada sam prvi put čuo uvodne riffove "Ja ću biti bor", na trenutak sam pomislio da sam, u kombiju grupe Žen kojim smo se vozili za Beograd, pustio Isis ili nešto tome slično. Masivan kotrljajući zvuk potom se pretvorio u smirene sekvence i naraciju. Tada sam shvatio da to nije CD na kojemu je spržen Isis, Defheaven ili nešto slično, već novi Žen. Gotovo opsceno i oduševljeno sam uživao u fenomenalnom instrumentalu "Igra protona, elektrona i neutrona", koji je apsolutni dokaz da se Žen sa svojim catchy idejama složenim u jednostavnu ali ozbiljnu i efektnu strukturu, mogu apsolutno suvereno funkcionirati i kao instrumentalni sastav. Probavio sam album vozikajući se svaki dan u krugovima po Beogradu, dok se CD vrtio na repeat.

"Jantar" je jedan od onih albuma neovisnih o vremenu, o bilo čemu što će Eva, Ivona, Sara i Tanja učiniti kasnije, neopterećen svime što su učinile ranije. Više oslonjene na međusobnu igru i kominikaciju kroz muziku, nego na pritisak da moraju srvoriti dostojnog nasljednika prethodnog albuma, Žen su uspjele kroz igru, kroz iznenadne folklorne elemente, kroz peachpitovske dosjetke, kroz jednostavne teme iza kojih pulsira iskrena ljubav, stvoriti album kojemu ime "Jantar" odgovara više kao sudbina nego kao opis. Stvorile su album koji će poput jantara svjetlucati  i intrigirati svojim sadržajem, pričom o nekoj sreći, ljubavi, malim životnim borbama i iskrenim željama, sramežljivo ispričanih kroz jednostavne ali nježne i nedvosmislene stihove ('…ostani i jedri sa mnom'). Ispunjen intimnom pozitivom i ljubavi, ali i nekom neizvjesnošću budućnosti, "Jantar" je stvoren da svima bude dovoljno velika grana, da njime otjeramo tužne misli.

I tužne dane.

p.s. možda je nepotistički što pišem recenziju Žena, no stari sam fan, a i još više vjerujem da je u ovom slučaju nepotizam uvjetovan iskrenom i bezuvjetnom ljubavi.

xzen.bandcamp.com/album/jantar