Unatoč ironiji imena, angažiranom skopskom DIY post-punk kolektivu Bernays Propaganda ne treba dodatni PR. Nakon šest godina neumornog kreativnog i koncertnog djelovanja, Kristina, Vasko, Nenad i Džano u kratkom roku su podigli prečku mladim indie bendovima na Balkanu. Iza sebe imaju dva odlična albuma i remix EP, koje između ostalih potpisuju članovi kultnih Gang of Four i The Ex. Trećim albumom "Zabraneta planeta" zacementirali su status, kao i internacionalnu priznatost devetotjednom (!) europskom promo turnejom sa svega nekoliko datuma na ex Yu području.

Svaki album Bernays Propagande manifest je slobode i humanizma. Tematska okosnica je i dalje potraga za individualnom i kolektivnom autentičnošću uz akutnu svijest o socijalnoj nejednakosti, lucidno proziranje mehanizama društvene manipulacije kao načina da se mase drže pod kontrolom (kojima je, podsjetimo se, put utro Edward Bernays, zloupotrebom Freudovih otkrića). Britka i rafinirana kritika nikad ne prelazi u cinizam, a sofisticirani prijezir prema pojavama neurotične kulture koja guši individualnost čovjeka, ublažen je empatijom za položaj pojedinca kojeg želi probuditi. Svim srcem i svim sredstvima. 'Unmute the fear! Unmute the anger! Unmute the pain!' ("Ordinary Toy") poruka je dehumaniziranom čovjeku digitalnog doba anestetiziranom od pravog života. Na planeti na kojoj je zbog ozbiljnog deficita svjesnosti sve životno afirmativno zabranjeno, sloboda je moguća jedino u duhu istinske utopije, gradeći vlastiti paralelni univerzum. 'Just imagine, there's no rat race here, no rewards, no punishments...' ("Zabraneta planeta"). Realno uviđajući pat poziciju državica poput naših balkanskih, gdje demo(n)kratski zapad diktira pravila unaprijed odlučene igre svodeći nas na marionete, sve je manje mjesta za nadu u uspješan socijalni prevrat. 'It's a facade that small countries can dream. Uncle Sam is dreaming for us...Do you have your own dream? Ordinary Toy!' ("Ordinary Toy").

Glazbeno, novost je nešto kompleksniji, suptilniji i eksperimentalniji pristup, uz pomak ka slobodnijoj strukturi, što napokon opravdava prefiks 'post', a da nisu izgubili ništa od prijašnje zarazne privlačnosti. Album smo čekali 2,5 godine, pa su neke od 9 pjesama na tragu prethodnika, iako se jasno osjeti tranzicija u smjeru novih kreativnih eksperimenata, a rezultat je više nego zadovoljavajuć. Kristina kroz suptilnije pjevanje jednako može prenijeti snažne poruke, pa i buditi šaptom, kao i intenzivnim vokalnim egzibicijama. Zvuk je zreliji, žešći, masivniji, ali i disonantniji. Vaskova gitara manje je funky isprekidana, bučnija je, distorziranija i češće izbija u prvi plan, što je osvježenje. Žešći zvuk dijelom se može pripisati i neizbježnom utjecaju side projekta muškog dijela benda, Xaxaxa, sa uzorima u Washington D.C. (post)hardcore punk sceni (Fugazi, Rites of Spring, Dag Nasty...) ili npr. Hüsker Dü. Nenad je na basu pronašao duboki ton kojim buldožerski gradi atmosferu anticipacije, ipak dovoljno sofisticirano, iako se čini da njegov smisao za dinamične i efektne dionice više dolazi do izražaja u Xaxaxa, dok bi Vasko u Bernays Propagandi mogao iskoristiti više kreativnog prostora.

Ne treba uzeti zdravo za gotovo da ovdje imamo posla, kao i na ranijim albumima, sa vrlo zaokruženom cjelinom na svim razinama, što album čini lakim favoritom u godišnjim regionalnim sumiranjima. U izvrsnoj sintezi različitih poruka slobodarskog i humanističkog predznaka ima mjesta i za hipijevsku utopiju i punk kontrareakciju u smjeru nužnosti socijalne angažiranosti i društvenog preustroja, postmodernu filozofsku rezignaciju, neizvjesnost i ironičnu zajedljivost...Na jasnu misao logično se nadovezuje čista i snažna energija što rezultira efikasnim komuniciranjem poruke. Karizma Bernays Propagande bazira se na iskrenosti, uz izvanrednu sposobnost komuniciranja poruke, pored Kristinine sugestivne interpretacije i glazbenim sredstvima i čistim prijenosom energije. S lakoćom premošćuju jezičnu barijeru, pa ne čudi internacionalni uspjeh. Album odlično funkcionira uživo, što sam imala rijetku priliku doživjeti 08.03. na vinkovačkoj promociji u sklopu DORF film festivala. Ako nekim čudom još niste vidjeli uživo jedan od jačih europskih koncertnih bendova na izvedbenom vrhuncu, vrijeme je da ih upišete u listu. Hiperkoncentrirana Kristina drži atmosferu na visokoj razini, ulazi u prostor publike i afirmira osjećaj zajedništva i direktne komunikacije, dok razoružavajućom iskrenošću poziva na nužne promjene, tagirane kao radikalne samo zbog sveopće apatije, koju njihova intenzivna energetska infuzija otklanja bar na kratko. 'If I can't dance, I don't want to be a part of your revolution', poznata parola Emme Goldman, anarhističke teoretičarke i aktivistice, duhovne srodnice Kristine Gorovske, živi u neumoljivo zaraznoj plesnosti kojom otvoreno slave pravo na pozitivnu samoekspresiju. Ova ekipa istinski razumije i donosi koncept zabave kao vida afirmacije čovjeka u službi njegovog rasta, osnažujući ga duhovno i kompenzirajući sav stres, otuđenost, apatiju svakodnevnog života.

Na ovom albumu imamo bend koji zvuči zrelo i samouvjereno, ritam sekcija je čvrsta i koherentna čak i u fleksibilnijim izletima. Pri površnijem slušanju bi se moglo učiniti da im periodično ponestaje ideja i inspiracije. Na nekoliko momenata na albumu izostaje njihova karakteristična kemija, kada kao da se vrte u začaranom krugu gradeći atmosferu anticipacije po bottle up and explode sistemu bez jasne ideje kuda žele stići. Ako ništa drugo, glazbeno artikuliraju neizvjesnost i izgubljenost društvenog konteksta o kojem govore, lako povezujući univerzalni i lokalni, Skopja, grada koji podjednako provocira i inspirira. Najuspjelija realizacija svježijih kreativnih tendencija koje se ogledaju u postepenoj dramatski nabijenoj izgradnji atmosfere sa kulminacijama u punk 'in your face' energičnim izbojima, je u izuzetnoj završnoj "Leb i igri", čak u no wave duhu. Katarzična sonična avantura priziva utjecaj legendarnih nizozemskih The Ex (kojima su bili predgrupa na 4 koncerta). Atmosferu gotovo poganske ritualističnosti posebno gradi precizni Džano na bubnjevima, a dojam da smo na 'zabranjenom' teritoriju neke paralelne dimenzije upotpunjavaju sjajna gostovanja puhača sa frenetičnim free jazz improvizacijama i prvog basiste Saše Pavlovića sa spooky semplovima. Intrigantnim i gotovo autosugestivnim pjevušenjem, Kristina podsjeća na problem kulturno kondicioniranog pojedinca, koji se može iskupiti samo povratkom na početak, kopanjem u srž, ispod slojeva fiktivnog identiteta kroz katarzično čišćenje. 'Start afresh, go back to square one, forget everything you've been taught... And look for the soul within. Start afresh and do not fear... yourself, yourself, yourself, Yourself.' ("Leb i igri") Interna i individualna revolucija se nameće kao jedini slobodan izbor uz djelovanje sa margine umjetničkim sredstvima. Može se reći da su napravili puni krug i zanimljivo bi bilo vidjeti introspektivniji zaokret, jer angažiranost počinje od pojedinca i traži i osobnu revoluciju, ne samo eksplicitno socijalnu preokupaciju.

Bernays Propagandu, bend dublje ukorijenjen u underground etos, mimoilazi bauk kratkovječnosti post-punk revival trenda, koji je sa brzim postizanjem krajnjeg dometa i šabloniziranosti u svom komercijalnijem vidu, žanr paradoksalno doveo do uniformnosti u kojoj svi plešu u ritmu potpuno istog 'drukčijeg' bubnja. 'Life is a punishment if you don't follow your own rhytm.' ("Zabraneta planeta"). Odmakom od pop senzibiliteta bliže se inventivnijem autentičnom post-punku s kraja 70-ih, jednom od zanimljivijih glazbenih razdoblja. Nakon uspješno apsolviranih new wave i post-punk postulata, te dovođenja istih do kreativnog i izvedbenog vrhunca, Bernays Propaganda se ovim albumom bliže otkrivanju svog autentičnog izraza i utoliko je nužno upotrijebiti frazu tranzicijski album. Kako stvari stoje, kreću se u smjeru većeg umjetničkog integriteta i jedne internalizirane kreativne revolucije. Nadam se da će kompleksniji pristup doseći punu zrelost naznačenog smjera kojim su hrabrije zakoračili.

www.moonleerecords.bandcamp.com/album/zabraneta-planeta
www.facebook.com/bernayspropaganda