Odgovor za takvo što bi bio jednostavan – činjenicom da je Daniel Blumberg napustio bend (i gostovao u Zagrebu s Lambchopom, kada je ima dobar nastup, ali ne i više od toga), objavio novi materijal pod imenom Hebronix (nisam puno slušao "Unreal", ali ono što sam čuo bilo mi je dobro), Yuck je ne samo ostao bez glavnog kreativca, nego je i drastično promjenio zvuk. Umjesto klasičnog američkog indie-rocka s pomalo prljavim gitarama, u kakvom smo zvuku uživali na prvom albumu, Yuck sada nudi pomalo pa britansko-melodični indie-pop-rock-nešto. Jednostavno, umjesto Dinosaur Jr., Yo La Tengo ili Built To Spill, sada više podsjećaju na Teenage Fanclub, Belle & Sebastian ili Ride iz "Carnival Of Light" faze, a poneke pjesme bi mogle upasti i na legendarni "I Heard Myself In You" grupe January.

Koliko god mi je prvi "Yuck" bio zakon, a sigurno je jedan od albuma desetih koje sam najintenzivnije preslušavao i bio bi mi pri vrhu neke imaginarne liste naj albuma ovog desetljeća, toliko mi je novi zvuk odlično sjeo. Početnog navikavanja je bilo, ali nije dugo trajalo. Jedno-dva slušanja, taman koliko je potrebno da se neke melodije nastane u mojoj glavi, i to je bilo to. E sad, reći ćete (ako ste imalo redovitiji čitatelj pot liste) kako to nije bio nikakav problem kada sam neizlječivi fan britanskog zvuka, ali ima puno izdanja s Otoka ili koji zvuče kao da su s Otoka, a apsolutno su sranje. "Glow & Behind" to nikako nije.

U tom novom, ili možda bolje reći drukčijem, zvuku Max, Mariko, Jonny i Ed se odlično snalaze. Ovih 46 minuta vrvi sjajnim melodijama, pamtljivim refrenima, odličnim gitarskim dionicama, zanimljivim aranžmanima, a kroz album se u nekoliko navrata pojavljuju trubačke dionice koje su se savršeno uklopile u cijeli zvuk i donijele mu svojevrsnu toplinu. "Middle Sea" je klasični indie hit s odličnim gitarskim rifom kojeg pojavljivanje trube, tamo negdje pred kraj treće minute pjesme, dodatno obogaćuje. Trubačke dionice uljepšavaju i pomalo belle-i-sebastianovsku "How Does It Feel" dok u "Nothing New" daju neku toplu, svečanu notu. Uz "Middle Sea" indie hitić je i "Lose My Breath"; "Breathe" ima pomalo shoegaze/TFC štih na početku i zarazni gitarski rif na kraju, a lagana "Somewhere" kao da je neki rođak (malo vedriji, naravno) predivne "Here She Comes" grupe Slowdive.

Ljudi teško prihvaćaju promjene, to mi je jasno, ali zašto bi promjene nužno bile loše? Dapače, lijepo je mijenjati se, pogotovo kada znaš zbog čega to činiš. Yuck su svoju promjenu odradili na odličan način. "Glow & Behind" nije "Yuck", ali zbog čega bi to uopće i morao biti? Album je ovo pun lijepih melodija, pomalo sjetan, a opet jako topao. Album za repeat. Drugi od grupe koju bi stvarno bilo lijepo vidjeti uživo.

www.yuckband.com