Recenzije

Youth Lagoon The Year Of Hibernation Fat Possum 2011.

nedjelja, 20. studenog 2011

Album "The Years of Hibernation" zvuči kao da je nastao sam od sebe, bez suvišnih predumišljaja i vanjskih utjecaja, nipošto ne s ciljem da postane lokalni ili, još gore, međunarodni hit.

'I tried to find a sense of meaning by being in a band. But it wasn't until this last year - when I realized I was more than just music - that I was able to create music that means something to me. And that is Youth Lagoon.' Tim riječima Trevor Powers, tekstopisac i multi-instrumentalist, opisuje svoj prvijenac "The Years of Hibernation", skromnu kombinaciju elektro, dream i indie popa, te chillwavea i glo-fija. 'It's electro, but retro', tako je definiran glo-fi, kućna (podrumska ili sobna) inačica lo-fi glazbe. Youth Lagoon je zasluženo okićen etiketom glo-fi jer ostavlja dojam kućne radinosti iliti simpatične, amaterske nedorađenosti.

Naglašen je elektronski zvuk što djeluje suvremeno, ali ujedno i retromanski, svakako i više nego prigodno kao podloga za ekranizaciju kakve klasične bajke što u čitatelja izaziva gorki zanos. Kroz čitav album osjeća se ugodna, mekana tjeskobnost što djeluje iznenađujuće terapeutski, ublažuje neuroze poput eteričnog ulja domaće radinosti. Lako se razaznaje da je album "The Years of Hibernation" nastao sam od sebe, bez suvišnih predumišljaja i vanjskih utjecaja, nipošto ne s ciljem da postane lokalni ili, još gore, međunarodni hit. Album je umjereno ritmičan kao pisaća mašina kratkovidne doktorice, nema u njemu neuobičajenih beatova i nema šanse da dremljive melodije Young Lagoon čujete na radio postajama. Powers dječački plačljivim i pomalo neartikuliranim glasom izbacuje iz sebe zarazne, pjevne melodije, dok instrumentalni dio dodatno naglašava ugodno sumornu atmosferu, dobiješ dojam da pratiš uglazbljenu pripovjetku o baksuzoidnom dječaku koji je nešto nenamjerno zeznuo pa se sada boji poći kući jer će tamo po tko zna koji put pokupiti nezaslužene batine. Htio on to ili ne, Youth Lagoon po svom zvuku mjestimice neodoljivo podsjeća na Scarlett Johansson dok interpretira Waitsa te na Little Dragon, Foals, Gregor Samsu i Sigur Ros.

Prvijenac Youth Lagoona je intimističke prirode, nikako nije klasičan studijski proizvod, nastao je spontano, iz života, i tu se krije njegova najveća vrijednost - on je prirodno, anti-barokno i probarokno ostvarenje. Već se iz jednočlanih naslova pjesama može naslutiti jednostavnost u samom konceptu albuma, odnosno da nije u pitanju neka prožvakana epska tragedija, već sasvim obična, intimna i mladenačka priča što ne može dobiti svoje mjesto na naslovnicama ženskih revija pošto su redovito preokupirane svježim tetovažama domaćih i/ili stranih mačističkih frontmena. "The Years of Hibernation" je namijenjen sanjarima koji redovito preuveličavaju i omalovažavaju nekoga ili nešto, ali i vječno neodlučnim neuroticima koje muče galantne neuroze te podmukla rosulja što po nekom nepisanom pravilu sa sobom donosi šareni paketić sezonskih viroza.

No, da ne duljim, kratim: ako volite minijaturne priče u kojima se prikazuje intimni komad američkog susjedstva, sjetno govori o bivšim ljubavima i ubitačnoj iskrenosti među ljudima, onda je album The Years of Hibernation kao stvoren za vaše uho, a Trevor Powers je, da parafraziram plakatnu umjetnost Bandića, 'vaš čovjek'...

soundcloud.com/youth-lagoon

fatpossum.com/youth-lagoon