Osim što oba benda sadrže hladnoću u imenu, minimalna je sličnost između Arctic Monkeysa i Iceagea, ali preslušavajući "You're Nothing" kroz glavu mi se vrtjela samo jedna scena. Na jednom od prvih videa Arctic Monkeysa, prištavi Alex Turner promuklim glasom izjavi 'Don't believe the hype' prije početka pjesme. Na kraju se ispostavilo da nije bio u pravu, barem ne za svoj bend, ali ta izjava savršeno opisuje ovaj album.

Iceage su izrazito mladi danski bend koji su svojim debitantskim albumom "New Brigade" uspjeli privući pažnju svih relevantnih alternativnih časopisa, portala, webzina i čega već ne. Nakon toga uslijedila je velika turneja po SAD-u pod pokroviteljstvom Pitchforka te su postali novi miljenici mlade urbane ekipe. Čitajući dojmove po internetu, čovjek bi lagano zaključio da Iceage svira neku revolucionarnu i nikad viđenu glazbu s obzirom na to da se nitko ne može dogovoriti što točno oni sviraju.

Sebe ne smatram nekim muzičkim poznavateljem niti osobom dobrog ukusa, a zbog toga se moje recenzije i bave relativno uskim dijelom moderne glazbe. S druge strane, trudim se biti upoznat s onime o čemu pišem. Ova mala osobna digresija je napisana, jer jedine osobe koje ovo mogu smatrati originalnim su osobe koje nikad nisu čule za Iana MacKayea i/ili Dennisa Lyxzéna.

Iceage kroči stazom noise rocka, hardcorea i artističke pretencioznosti koju su dobrano utabali mnogo kvalitetniji noviji bendovi Fucked Up i Ceremony, ili već spomenuta gospoda starije generacije. Neoriginalnost sama po sebi nije grijeh, sam Led Zeppelin krao je više nego što je mnogima ugodno priznati, ali Iceage je uz to i dosadan. Čak i sa skromnim trajanjem od 26 minuta, album uspijeva trajati predugo i brzo postaje naporan. Vokal u nijednom trenutku na albumu ne odaje prevelike znakove života i to radi do te mjere da se nisam ni pretjerano potrudio pratiti tekstove. Stvari poput "Awake" i "In Haze" dokazuju da je ostatak benda ipak sposoban za zanimljivu svirku, ali takvi trenutci su prerijetko raspršeni na albumu.

Uz to što im je glazba dosadna i neoriginalna, bend se kroz svoj scenski nastup, izbor uzora i tematikom videa svojski trudi biti povezan s ekstremnom desnicom. Kada ih se upita o tome, bend naravno niječe povezanost s time, te kao ne shvaćaju kako se snimanje videa gdje nose KKK odore i pale stvari može tako protumačiti. Nemam ništa protiv korištenja ikonografije da se izazove reakcija, prvi sam koji će pustit Skrewdriver samo da raspizdi dežurne dušobrižnike i politički korektne osobe, ali ovdje dubljeg značenja nema, odnosno barem ga ja ne vidim. U usporedbi s, recimo, Crusades čiji je debitantski album maestralno iskoristio morbidnu ikonografiju te inkorporirao dijelove pravih propovijedi u svoje pjesme, ovo je ekvivalent grafitiranja kukastog križa u tramvaju.

Možda sam još uvijek pod dojmom Metza, žanrovski sličnog benda, koji Iceage pojede za doručak. Možda se ovdje stvarno radi o umjetnosti koju ja ne razumijem. Preporučujem svakome tko sluša Fucked Up da posluša album, možda nađe u njemu nešto više od isprazne buke. Ja to nisam našao.

www.iceagecopenhagen.blogspot.com