Sve ove činjenice zvuče super ali ako ste očekivali nešto solidno iz Škotske, prevarili ste se. Čak je i šteta spomenuti Belle and Sebastian u istom tekstu s WTP, ali eto, možda netko ode tamo na Stow College i upiše smjer glazba, produkcija i slične lijepe i zanimljive programe koje tamo nude, a u nas ih neće nikada ni biti. Zamisli samo Filozofski, odsjek za modernu glazbu. Teško. Čemu?

WTP (ili je WTF možda bolje) su oniži bend (kao niže od osrednjeg) koji svoje mane krije pod krinkom mladosti. Jako je lijepo da su se skupili i zbilja je lijepo kad ti faks omogući da izdaš album, ali pisati srednjoškolske stihove sa izlizanim melodijama i bez trunke mladenačkog duha (ili bar melankolije) da frca iz njih je neoprostivo. Neoprostivo je za muzičara kad ima 40, a kamo li 20. Kako je moguće da poslušaš album pet puta, a da imaš osjećaj da si se cijelo vrijeme vozio u liftu dok je svirao neki royalty-free disk? Kvragu, više dinamike ima kompilacijski CD Večernjeg lista ili porno soundtrack koji dobiješ sa Smokvinim listom (ovo koliko znam ne postoji, ali dobro zvuči kao ideja). Kad smo već na temi, koliko listova to ima u nas, da vidimo jutarnji list, smokvin list, novi list, večernji list, baabin list, možda da se i mi nazovemo pot list? Uredniče? Šefe?

Covere albuma u ovo digitalno doba rijetko kad spominjemo. Nepravedno. Najbolji dio albuma je cover tj fotografija koja ga krasi, a na tragu je The Smiths ili B&S škole omota. Ipak, i on nekako ima prvoloptaški dojam kad pročitaš naslov albuma ispod. Kad ne ide, ne ide.

Nazad na buđenje predsjednika. Ustvari, povratka na temu neće ni biti. Umjesto zaključka, glasgovskoj trojci želim puno ispijanja dobre pive u pubu do faksa i slušanja DOBRIH grupa, a ukoliko ikada odluče nešto novo snimiti, možda ne bi bilo loše da promjene ime u Wake the Listener.

http://www.myspace.com/wakethepresidentband