Recenzije

Kanye West Yeezus Def Jam 2013.

utorak, 2. srpnja 2013

Zašto se Mario Balotelli vozi s 25000 funti na suvozačevom sjedalu? Zato što može. Zašto Ron Artest mijenja ime u Metta World Peace? Zato što može. Zašto Kanye West snima ovakav album? Zato što može.

Zašto se Mario Balotelli vozi s 25000 funti na suvozačevom sjedalu? Zato što može. Zašto Ron Artest mijenja ime u Metta World Peace? Zato što može. Zašto Kanye West snima ovakav album? Zato što može.

 

Prošle su tri godine otkad je s "My Beautiful Dark Twisted Fantasy" postavio letvicu više od Kostadinove 1987., pa je nakon Pitchforkove desetke i albuma godine sada "Yeezus" bio najiščekivaniji album valjda svih vremena (možda malo pretjerujem, ali kad je album procurio, par file-sharing servisa je uistinu palo zbog preopterećenosti). A kako i ne bi bio tako iščekivan, kad se promocija sastojala od u najmanju ruku čudnog nastupa u Saturday Night Live, i projekcije dosta jezive "New Slaves" na 66 zgrada diljem svijeta. Zamislite samo 30 metarskog Kanye Westa na Zagrepčanki kako na sav glas repa 'I'd rather be a dick than a swallower'. I što je je, on nije 'swallower'.

U doba kad glazbenici imaju vjerojatno najmanje slobode pri snimanju albuma, on si može dopustiti pjesme poput antikonzumerističkog "New Slaves", "Black Skinhead" koja je istovremeno pljuvanje po bijelim rasistima, ali i po Kanyeovoj crnoj braći koja se ne bori za sebe, te narcisoidnog ego-tripa "I am a God", koja je prvi highlight albuma i prava himna, ne toliko Kanyeovoj personi (makar Kanye uistinu nije skroman), koliko tom Balotelli-Artest-West stavu zbog kojega i imamo priliku slušati ovakva ekscentrična remek-djela.

Iako album traje samo 40 minuta, na albumu se našlo mjesta i za kaotičnu, daftpankastu "On Sight" (što nije čudno s obzirom na to da upravo dvojac u kacigama i producira prve tri pjesme), dvije ode ovisnostima o alkoholu i seksu , te dva napola nostalgična prisjećanja, a napola agresivnog dissa prošle veze s Amber Rose (izgleda da mu baš i nije lijepo s Kim, kad za ženu koja ga je koštala i novaca i živaca kaže 'We could've been somebody'). Upravo ta pjesma, "Blood on the Leaves" je drugi highlight albuma, jer kombinacija sempla "Strange Fruit" u izvedbi Nine Simone i citiranja legendarne "Down 4 My Niggas" C-Murdera (koji je u zatvoru zbog ubojstva) je jednostavno pervezno dobra kombinacija.

Album zatvara s dvije malo veselije pjesme, što i sam primjećuje - "Yeezus just rose again" / "Bound to fall in love", ali i umoran 'After all these long-ass verses, I'm tired, you tired, Jesus wept'. E pa Kanye, odmori se, zaslužio si. Biti će teško napraviti nešto bolje od "My Beautiful Dark Twisted Fantasy", ali ako je uspio napraviti odličan album koristeći semplove Marilyna Mansona, mađarskog prog rock benda, Nine Simone, soundtracka opskurnog indijskog filma, citirajući C-Murdera te repajući o kroasanima i razgovoru s Isusom - ne bih se čudio da uspije i 'srušiti sam sebe'. Jer, kako bi rekao Nick Cave - 'He's a man, he's a God, he's a guru'.