"I'm gonna set your flag on fire"

 

talkin 'bout
hey now
hey now

iko iko an nay
jock-a-mo feena
ah na nay
jock-a-mo feena nay'

Ovi stihovi dio su jedne od najpoznatijih pjesama nastalih u New Orleansu, svojevrsne himne grada. "Jock-A-Mo", poznatija kao "Iko Iko" ima tisuće verzija, stotine različitih tumačenja stihova i nekoliko priča o nastanku, ali, bez obzira na to koja je originalna i tko bio u pravu, ova pjesma je neodvojivi dio kulture Big Easya.

Netko na refrenu pjeva Giacomo, netko Jockamo, netko Chock-a-mo, a netko Jackimo. Usput se svi dobro zabavljaju. Međutim, ono što je sigurno je da dobar dio ovih izraza dolazi iz indijanske kulture koja se održala u crnim getima New Orleansa. Naime, povijesna je činjenica kako su upravo Indijanci u Louisiani svojevremeno prihvaćali odbjegle crne robove i pomagali im da opet postanu slobodni ljudi.

Sudar dviju kultura, dodatno izražen u mješanju kreolaca i indijanaca kao potlačenih skupina u bijelome svijetu, osjeti se i danas u New Orleansu, gdje postoje gomile plemena Mardi Gras indijanaca sastavljenih od afro-amerikanaca opsjednutih indijanskom kulturom, samim time i svojim vlastitim korijenima. Jasno, kad dodaš na ove povijesne okvire utjecaje europskog jazza, kreolske kulture, karipske glazbe i uopće svega onoga što čini Big Easy, dobiješ jednu poprilično šarenu sliku. Šarenu skoro kao i genijalni kostimi Mardi Gras Indiansa.

Galactic su bend iz New Orleansa. U svojih već skoro 20 godina postojanja izdali su osam albuma (uključujući i ovaj koji je izašao početkom godine), održali stotine koncerata po Big Easyu (od kojih je jedan zabilježen i u seriji "Treme" koju toplo preporučam svima željnima pobliže se upoznati s jednim od najoriginalnijih gradova na ovoj planeti), ali i nadogradili jedan glazbeni stil koji je najlakše jednostavno opisati kao - New Orleans.

Galactic su, naime, u početku bili punokrvni funk bend s čvrstim uporištem u tradiciji The Metersa, možda i najvećeg funk benda uopće, uz neizbježne uplive jazza i brass glazbe. S vremenom se taj omjer funka, jazza i brassa počeo izjednačavati, od tvrdog funka prema acid-jazz fuzijama koje su im otvarale i vrata prema nešto široj publici.

Međutim, prije nekih 5-6 godina bend se počeo zanimati i za hip-hop, započevši suradnju s lokalnim izvođačima koja je rezultirala njihovim najboljim albumom "From The Corner To The Block" izdanim prije tri godine. Ovaj album bio je pravo osvježenje na sceni Big Easya, a to valjda dovoljno govori.

Fuzija njihovog dotadašnjeg zvuka sa sampleovima, elektronskim efektima i energijom lokalne hip-hop zajednice napravila je od Galactica ime koje se izgovara s respektom, jer nitko prije njih nije na tako kvalitetan način uspio spojiti toliko različitih stilova i dokazati da su u suštini svi oni proizašli iz jedne te iste kulture i da su, na kraju krajeva, međusobno isprepleteni na svim razinama.

Uglavnom, nestrpljivo se očekivao nastavak. Novi album nazvan je "Ya-Ka-May", što je očito poigravanje s indijanskom tradicijom i pjesmom ''Jok-a-mo'', valjda kako bi se dodatno naglasila teza da su svi ovi glazbeni pravci dio iste povijesti i da će nova ploča dosta toga dugovati upravo tom neuništivom indijansko-afričkom duhu grada koji traje već više od stoljeće i pol.

Nakon gomile uglavnom hip-hop izvođača koji su gostovali na prethodniku, za ovu ploču pozvani su svi - Rebirth Brass Band predstavljaju brass bendove, Irma Thomas i Alain Toussaint tu su u ime r'n'b, blues, soul i gospel tradicije, ima tu i funk bendova, lokalnih Mardi Gras indijanaca, jazzera i neizbježnih hip-hop gostiju ponosnih na svoj specifični stil nazvan bounce.

Uglavnom, nakon otvaranja sa sempliranim vokalom koji ide preko hip-hop ritma i brass detalja praćen zvukovima usne harmonike, slijedi jedan rasni komad brassa s elektro ritmom, jazz pratnjom i indijanskim uzvicima. Pa imamo glasnu hip-hop stvar nakon koje slijedi acid-jazz hitčina na koju su nasađeni svi mogući spomenuti zvukovi, pa imamo opet indijance, ovaj put u elektronskom izdanju. Do kraja ide redom jazz-hop, elektro-brass, elektrobrassofunk, jazz-rock, pa opet malo hip-hopa, klasičnog brassa, funky/jazzy soula. Svašta, ukratko. I sve funkcionira.

Doduše, očito je kako ovaj moderniji elektronski dio polako preuzima primat. Gosti su tu manje-više u sličnom svojstvu u kojem ih se inače koristi u komercijalnoj glazbi današnjice - kao dobru foru. Doslovno kao goste, umjesto kao ljude koji bi ostavili svoj pečat.

Svaki puta kada nekome uspije razbiti dominantnu elektronsku crtu, recimo Irmi Thomas na sjajnoj "Heart Of Steel" ili Rebirth Brass Bandu na "Boe Money" i "You Don't Know", radi se o čistom nadglasavanju, osobnoj veličini koja jednostavno otima stvar iz ruku Galacticovaca koji povremeno djeluju previše fokusirani na produkciju da bi se posvetili svirci.

Tek na "Speak His Mind" i "Dark Water" podsjećaju na svoje kvalitete jazz i funk majstora, dok ostatak materijala uglavnom kompiliraju i sempliraju. Što je pohvalno, jer teško da možete naći bolji sempler svega što čini New Orleans, ali očito je kako je ovom prilikom potraga za što hitoidnijim i modernijim materijalom pomalo odnijela pobjedu nad pjesmama i posebice ukupnim dojmom smislene cjeline.

Na ovih 40 minuta nesumnjivo će mnogi pronaći nešto za sebe. Oni skloniji elektronskoj glazbi možda čak i više od ovih koji, poput mene, preferiraju tradicionalni zvuk. Ali, činjenica je da, ako zanemarimo to da album nije toliko eklektičan koliko bi trebao biti, da je pomalo i pitom iako bi trebao rasturati, ova ploča definitivno zaslužuje pomno preslušavanje.

Rijetko će netko iz ovakve fuzije svega i svačega izvući nešto smisleno, ali ekipi iz Galactica je to još jednom uspijelo. I to tako da su zadovoljili onu modernu stranu približivši joj korijene, ali i onu tradicionalnu pokazavši joj da efekti i repanje nisu toliko različiti od njima omiljene glazbe.

U biti, osim što prezentiraju zvuk svoga grada, Galactic tako uspijevaju, na neki svoj način, prezentirati čak i najveću vrijednost njegove duše - multikulturalnost, prihvaćanje razlika i toleranciju. Sve to uz gomilu dobrih plesnih trenutaka. Hoće li pažljiva produkcija uroditi plodom i hoće li ih približiti mainstreamu ne znam, ali znam da bi to definitivno bio ogroman plus za mainstream.

www.galacticfunk.com
www.myspace.com/galactic