Recenzije

Cold Electrics Y'Know, For Charity Quote Unquote 2010

ponedjeljak, 15. studenog 2010

"Y'Know, For Charity" je debitantski projekt Seana Eldona Quallsa. Bostonskog multiinstrumentalista koji je zahvaljujući svom talentu, volji i dosadi te činjenici da postoji overdubanje uspio sam napravitii math rock ploču na razmjerno visokoj tehničkoj, te nešto nižoj kreativnoj razini. Koliko vrijednu spomena, prosudite sami ako doživite kraj recenzije.

Za razliku od Andrije Škareta, ja nemam ništa a priori protiv projekata. Znaju me veseliti sulude kolaboracije kao što su na primjer Bike For Three!, El Grupo Nuevo de Omar Rodríguez López ili pak Fripp & Eno i tako dalje. Znaju me obradovati i ideje poput one koju je Fog imao kada je odlučio napraviti deset ambient/drone albuma i izdavati ih deset tjedana za redom svakog ponedjeljka. Da budem iskren, koliko god ja volio Foga, niti jedan od tih albuma nisam poslušao u cjelosti. I to je zapravo poanta ovog uvoda. 'Projekti' glazbenika koje volim su u pravilu samo hranili moje geekovske apetite za opskurnim u glazbi koju pratim, a moje apetite za glazbom koju ću na prvu ili desetu stvarno zavoljeti, ili joj se barem zbog nečega zanimljivog vraćati, ostavljali nezadovoljenima. Ima i iznimaka, no one su pretežito u domeni hip-hopa, gdje su albumi uglavnom manje 'albumi' nego što je to inače slučaj u glazbi.

Jasan kriterij po kojemu ću nešto nazvati projektom a nešto bendom u pravom smislu, nemam. Je li moguće reći da su Battles projekt? Jesu li to bili samo do trenutka kada je izašao "Mirrored"? Braxton je nedavno otišao iz benda, a oni i dalje postoje. Da je projekt, time bi prestao postojati. Za njih se može reći i da su supergroup. Isključuju li ta tri pojma jedno drugo u ovom ili nekom bliskom kontekstu? I Gorillaz su Albarnov projekt. Andrija zašto mrziš Gorillaze?

Ne znam. Valjda u glazbi projektima nazivamo samo ono što je nastalo iz nečeg drugog a da mi to nismo mogli predvidjeti te nije baš dobro. Ako iz nekog razloga ne želimo reći da netko ima loš novi bend, kažemo da ima neuspjeo novi projekt.

* * *

"Y'Know, For Charity" je u tom kontekstu problematičan. To je naime, debitantski 'projekt' čovjeka koji se zove Sean Eldon Qualls. Nazivam ga projektom iz dva razloga: 1) Zbog okolnosti u kojima je nastao. A nastao je u devet mjeseci koliko je Quallsu trebalo da sam snimi, producira, sklada, aranžira, otpjeva i odsvira (gitara, bariton gitara, bas gitara, bubnjevi, NES, ukulele, klavijature...) sedam pjesama u terminima u kojima je studio u kojem je radio bio slobodan. 2) Jer koliko god bio loš/neuspjeo, ostavlja dojam da ga je napravio glazbenik koji se još nije pronašao, a mogao bi. Samo što ovdje nema centralnog benda pored kojega bi Cold Electrics bio neuspjeli side project.

Kako bilo, "Y'Know, For Charity" je smjeo math rock pothvat. Dovoljno neujednačen da bih imao opravdanje ne uspoređivati ga sa srodnicima. O originalnosti je također teško govoriti kada se radi uratcima lošije kvalitete (I iz toga sam se izvukao. Kako je lako pisati o prosječnoj glazbi). No tu se ne radi o generičkom math rocku, daleko od toga. Prisutni su doduše svi žanrovski elementi. Promjene tempa i tonaliteta unutar jedne stvari, nagla zaustavljanja, oštre (mislim da se u glazbenoj terminologiji često kaže angularne) promjene u ritmu i dinamici, nestandardne strukture pjesama, ganjanje neparnosti i neobavezni ali uvijek atraktivni tapping. Qualls je sve te elemente pokušao staviti u funkciju stvaranja žanrovskim odrednicama zaokruženoga ispovjednog kolaža. Ako je riječ 'ispovjedan' u kombinaciji s 'math' pobudila asocijacije na nerijetke midwestern emo bendove 90ih i početka 2000ih kao što su Braid, Cap'n Jazz, American Football ili Owls koji su uvelike koketirali s mathom, na krivom ste tragu. Kako god, usuđujem se na trenutak biti kritičar na pot listi i reći da se ipak radi o neuspjelom pothvatu.

A neuspjelost se najbolje čuje u trenutcima u kojima Qualls iz dobre, zarazne fraze, rifa, melodije nezgrapno prelazi u manje dobru koja ispuhuje zaraznost prethodne. Prijelazi i spajanje na prvu nespojivoga je čest obrazac koji math rock valjda baštini iz progresivnog rocka (Ako se složimo barem terminologije radi da math rock sam nije jednostavno progresivni rock). Pretjerivanje i shvaćanje tog obrasca preprogramatski je naravno proizvelo pregršt napornog math rocka bendova 2000ih kao što su Tera Melos, Upsilon Acrux, Planets, Hella etc. i dovelo žanr na loš glas (čak i više nego kenjkavi i melankolični bendovi kao što su Volta do Mar i Piglet, da spomenem one barem donekle zanimljive, ili Dakota/Dakota (prva, math rock inkarnacija Russian Circlesa), da spomenem i one koji to nisu).

Svirati math rock znači pretjerivati. Barem iz rakursa 'ostale glazbe'. Pretjerivanje s dobrim ukusom bi strogo gledajući bio oksimoron, tako da je definicija dobre math rock stvari u osnovi ista kao definicija dobre stvari u bilo kojem drugom izričaju. No math rock često ima (a ne mora nužno imati) izraženiji taj kompetitivni element u vidu suhe tehničke zahtjevnosti. I tu se za Quallsa može reći da je podbacio, ali s rezervom jer treba uzeti u obzir da je za math rock standarde svirati bubnjeve, gitaru i bas podjednako uvjerljivo, prevelik zalogaj. Siguran sam doduše da u punočlanom bendu, koncentrirajući se na gitaru, ne bi ostavio mjesta zamjerkama.

A možda bi rasterećenost od nekih među doslovno svim zadaćama u stvaranju ploče kao finalnog proizvoda doprinjela (upotrijebit ću riječ) cvjetanju i na najvažnijem polju. A to je pisanje to jest skladanje stvari. Na tom polju, Qualls je pokušao napraviti ono što meni osobno u math rocku ne prolazi od početka 2000ih (u prvom redu mi na pamet pada Faraquet, s kojim Qualls i uspoređuje Cold Electrics dodajući prefiks 'pijani') a to su pjesme. Prave pjesme. Uz to, radio ih je - dobija se dojam - poluzajebantski. Valjda zato jer mu je jasno da ih u tom fahu ne može napraviti uvjerljivo. Uglavnom neuvjerljivo otpjevane postprekidne teme maskirane katkad jeftinjavim cinizmom i autoironijom na ionako već neuvjerljivom temelju pjevanog math rocka sredine 2000ih. Zvuči gore nego što jest. Jer ne bih pisao o Cold Electricsu (pogotovo ne ovoliko) da se ne radi o 'projektu' s nekoliko vrlo upečatljivih trenutaka koji smrde na potencijal. Kakav i koliko, nije previše bitno.

***

Na kraju se mogu vratiti na sam početak i zaključiti da za razliku od Andrije Škareta ja a posteriori ne volim projekte. Uz iznimke. A Cold Electrics nije jedna od njih. Ali isplatilo se pisati. Valjda.

www.quoteunquoterecords.com/qur042.html (besplatan download albuma)
www.myspace.com/hornymurders