Usamljeni muškarci i žene, posveta njegovim ljudima, kvartu u kome je odrastao, posveta Skopju, Makedoniji i Jugoslaviji, herojima (i krvnicima) tog odrastanja te posljedicama istog. Ukoliko ne poznajete Vaska - on je skopski Evlija Čelebija, najbolji kroničar alternativne povijesti Skoplja o kojoj nikad nećete čitati u knjigama i već samim odabirom tematike bilo je jasno da će album biti bomba. Samo je trebalo strpjeti se i sačekati da Bernays Propaganda završe treći album "Zabraneta planeta" te nakon toga odsviraju svojih uobičajenih dvjestotinjak koncerata (ovaj put i pedesetak u SAD) pa da na red ponovo dođu Xaxaxa.

Xaxaxa su 2010. godine iskočili iz sjene Bernays Propagande, matičnog benda Vaska, Tripeta i Džane. Odmetnuli su se "u slobodnom vremenu" prema melankoličnom punk rocku na tromeđi Hüsker Dü, Dag Nasty i Rites of Spring no istovremeno pokazali i jasan glazbeni identitet, pritom tekstualno donoseći svjedočenja o svakodnevnom življenju u (post) tranzicijskoj Makedoniji. Ekspresno snimljeni prvi album "Tango Revolucioner" (2011.) a potom i drugi "Siromašni i bogati" (2012.) ponudili su skopsko srce na dlanu i 20 pjesama dovoljnih za vječnu ljubav između benda i izabranih slušatelja - kako opakih pankera, tako i indie fanova kojima se naočale zatresu na glasne gitare i emo melodije kojih na ova dva albuma ne nedostaje.

Dvije godine kasnije, ploča je napokon tu. Već na prvo slušanje, jasno je da se kod Xaxaxa dosta toga promijenilo, ne samo činjenicom da je postava pojačana za još jednog člana. Deni, mladi lav iz benda Fonija, uveden je na teren kao pojačanje na drugoj gitari i igra/zvuči sjajno - jasno, zvuk je puniji, bogatiji i dinamičniji. I to nije jedina novost. "Sami maži i ženi" donosi dosta drugačiji Xaxaxa. Donekle sporije, pjesme su još melodičnije i melankoličnije, dok je najveću promjenu pretrpio tretman Vaskovog vokala. Sada skoro pa shoegazersko pjevanje, u mixu je dignuto u prvi plan i sjajno zaokružuje ukupnu atmosferu albuma.   

"Sami maži i ženi" ima sve. Legendarnog fudbalskog komentatora Zvonka Mihajlovskog, dva gola koje je Darko Pančev Panathinaikosu zakucao u Ateni 1992. godine, Kanal 103 i Radio Študent i tajnu radio vezu Skopje - Ljubljana, skopske bicikliste, tetku Tanju koja je u naselju Vlae prodavala najbolji skopski salep a u čiju su kćerku sedamdesetih bili zaljubljeni budući skopski očevi, skopske autobuse koji dugo voze velikim gradom a ne vode nigdje, velike učeničke torbe sa home made sendvičima… "Ema" (sa izvrsnim vokalnim gostovanjem Tinice iz Bernays Propagande) je jedna od naboljih ljubavnih pjesama koju ćete čuti ove godine. "Radio Motorika" je taj missing link koji povezuje R.E.M., Losing My Religion i Skopje, zahvaljujući sjajnoj mandolini koju je odsvirao Sead Hadžić Secko. "Svetomir" su Sonic Youth dok sviraju My Bloody Valentine na 45 obrtaja u Strawberry Studios u pauzi dok Tony Wilson objašnjava Joy Divisionu da Hannettov prijedlog snimanja bubnjeva na krovu studija i nije toliko lud. Album ima i "Sakam doma da živeam", najbolju pjesmu na albumu i hitčinu za koju bi američki rokeri sa zalizanim zurkama i kožnjacima dali solidnu količinu zelenih šuški samo da je dobiju na album. Xaxaxa na žalost od nje neće zaraditi lovu jer kako kaže stih iz iste pjesme: “Тука се родија, што ли погрешија?”. Ali, svejedno ih volimo.

Bez obzira na taj "marketinški" pristup u kome svakom bendu sa ovih prostora morate dodati paralelni inozemni kontekst da bi dobili na vrijednosti i pažnji, Xaxaxa su potpuno samostalan, unikatan i samosvjestan bend. Čut ćete kod njih, uz prethodno nabrojane, i Leatherface i Replacements no čini mi se kako su oni prije svega nastavljači te specifične melankolije makedonske  muzike i jezika koju su još osamdesetih gajili Padot na Vizantija, Mizar, Arhangel i drugi... I sam Vasko je kompilirajući mixtape za Pot listu na prvo mjesto stavio Arhangel uz komentar - "Bio sam prvi razred srednje škole i desio nam se Arhangel. Do tada nisam znao da makedonski može tako dobro da zvuči". Da je Ian Curtis poživio još koju godinu i da je mogao birati, sigurno bi za svoj drugi jezik odabrao makedonski, a da Joy Division pritom ništa ne izgube.

Bez obzira na činjenicu da je "Sami maži i ženi" svojevrsna "generacijska" ploča za sve one rođene krajem sedamdesetih, nemojte biti lijeni i pustiti da vas tematika i makedonski kao "nepoznat" jezik odvuku od intenzivnog višednevnog preslušavanja ovog albuma. Miljenko Jergović je nedavno, pišući o nesreći u rudniku uglja Raspotočje kod Zenice, ustvrdio kako je pjesma "Put u središte rudnika Kreka Banovići" od Zabranjenog pušenja tih godina zvučala autentičnije nego bilo koja američka priča koja je u Jugoslaviju stizala na pločama uz farmerke iz Trsta, JAT-ovim avionima iz Londona ili licencnim programom domaćih izdavača, jer su događaji iz te pjesme bili autentično proživljeno lokalno iskustvo koje je bilo utkano u DNK ljudi na ovim prostorima. Xaxaxa danas dobacuju do mnogo manjeg kruga ljudi no njihova je vrijednost i autentičnost jednaka. Vasku, Tripetu, Džani i Deniju skopska gradska vlast neće podići spomenik u okviru projekta Skopje 2014., no naši drugari to niti ne očekuju. Ovaj album je veći od bilo kog spomenika, a srećom, tu su se opet našle dežurne legende Miran (Moonlee Records) i Litty (Prügelprinz Records) da zavrte nešto lovice i izbace ovo remek djelo u čvrstom formatu na ploči i cd-u.

Ako ste se probili do kraja recenzije - Xaxaxa u petak 19.9. u klubu Depo (bivša tvornica Katran) sviraju koncert u okviru europske promo turneje za "Sami maži i ženi". Tamo će vam oni ponovo objasniti sve ovo, samo uz puno manje riječi i uz puno više uvjerljivosti.

Bandcamp