Woodsman Rare Forms Lefse 2011.
Glazba Woodsmana s prvog albuma se može definirati kao jammerska psihodelija s popratnim utjecajima na razmeđi između drone-a, minimalnog post-rocka, eksperimentalne glazbe i kraut-rocka. Prvi album "Collages (2009, Mexican Summer)" je bio puno intimniji, hipnotičniji, ali začudo i istovremeno vedriji. Drugim albumom Woodsman u najboljim trenutcima zvuče kao inovativan bend iz 70ih, kao da gledaju u budućnost iz Can i Amon Düül II perspektive i uzimaju utjecaje današnjih indie freakova.
Najbolji su kada pokušavaju biti konkretniji, opasniji, svirati nešto muškiji rock; ali to čine na samo nekolicini stvari. Tu je uvodna "Insects" kao definitivno najjači broj na albumu. S četiri minute iste gitarske fraze, ostajući u istom tonalitetu, ne mijenjajući pretjerano intenzitet, predstavljaju se kao umješni i uvjerljivi krauteri. S njom su me osvojili i zbog nje sam odlučio o njima pisati. Sličnu formulu iskušavaju na devetoj, nešto razvedenijoj, "Inside/Outside"; no nešto lakši groove, dojmljivom gitarskom arpeggiu unatoč, ne polučuje uspjeh usporediv s onim prvospomenute "Insects". Slično je i sa sljedećom, nešto sporijom "Serfer".
Na ostatku albuma Woodsman otkrivaju nedefiniranost svoga izričaja lijeno balansirajući između rifova, drone istraživanja sitnim gitarskim i synth teksturama i pjevanih ritmičnih dionica koje su najuvjerljivije kad je instrumentacija svedena na ritam, melodiju i glas. "Rare Forms" se za tu vrst glazbe sluša razmjerno tečno, ali nedostaje mu još pokoja pjesma koja se može slušati samostalno.