Wooden Ambulance je novi projekt Gorana Grubišića, bubnjara grupe Ana Never. U stvari, možda je bolje reći kako je Goran Grubišić Wooden Ambulance, jer on pod tim imenom samostalno ili uz pratnju ponekog prijatelja nastupa posljednjih godina. No, za potrebe snimanja ovog albuma (koji je, inače, snimljen live) Goran je okupio osmočlani bend, a izgleda kako je želja da u takvoj postavi Wooden Ambulance u budućnosti uglavnom svira. (Kada sam već spomenuo live svirke, ne mogu ne spomenuti simpatičnu turneju Srbijom na biciklima koju su Wooden Ambulance - za ovu priliku Goran i bubnjar Rudolf - odradili ovog ljeta)

Iako su Ana Never legitimno jedan od najboljih post rock bendova s ovih prostora, Wooden Ambulance na prvo slušanje nemaju ništa s takvim zvukom. Dapače, Goranov bariton protkan laganim prebiranjem po gitari i usnom harmonikom u uvodnoj "Pain Is Everywhere" kao poveznice odmah dozivaju Tindersticks, ponajviše zbog glasa, ali i cijele potpuno smirene atmosfere koju ova pjesma ima. Već u sljedećoj Wooden Ambulance se ponašaju kao nekakvi dream pop junaci, a nakon tog, pomalo uspavanog, početka bend se počinje buditi i biti sve razigraniji. Do kraja ima tu prebiranja po americana zvucima, ali i pravih rockerskih trenutaka. Sve to imaginarno skakanje sa žanra na žanr (ako i vas, kao i mene ponekad, nervira kada se recenzenti prave pametni pa stavljaju bendove u najrazličitije ladice i uspoređuju ih s tko-zna-kojim predhodnicima, slobodno preskočite ovu recenziju do sljedećeg pasusa) ipak ne znači da je "Intersection" zbrčkan album. Dapače, kroz sve ove stilske figure Wooden Ambulance prolaze bez ikakvih problema.

Wooden Ambulance ima nekoliko aduta. Prvi je Goranov baršunasti bariton. Usporedbu sa Stuartom Staplesom je prilično teško izbjeći; u onim laganijim pjesmama, kada mu je glas čist, moglo bi ga se povezati i s Cohenom, a hrapavost i promuklost u bržim pjesmama (pogotovo u "See You Around", inače jednoj od dvije obrade Damiena Jurada - a obrađeni su i Lambchop) daju nekakav čudan šarm cijeloj priči. Glazbeni čistunci bi vjerojatno njegovom glasu i stilu pjevanja našli poprilično mana, a tu hrapavost ismijali, ali takvi glazbeni čistunci ionako nemaju što tražiti na pot listi.

Drugi bitan adut je bogat orkestrarij. Toliko mnoštvo različitih instrumenata tako lijepo uklopljenih u jednu priču nisam odavno čuo. Uvodnu pjesmu nosi usna harmonika, sljedeću klavir, pa se onda pojavi banjo, slide gitare su neizbježne kao i violine. Na svoje dođe i marimba, šuškalice i zvončiće ne brojim, a osnovna gitara-bubanj-bas linija sve to povezuje. Poslušajte, recimo, samo "Bringing Ladders Into Sea". Sa svih strana napadaju neki zvukovi. Gotovo da ne znam čemu bi se prepustio.

Iako sam negdje pri početku napisao kako Wooden Ambulance na prvu ruku nemaju previše veze s post-rockom, činjenica da je Goran bubnjar Ane Never je ipak ostavilo veliki trag na ovom albumu. Cijela ta post-rockerska filozofija stvaranja atmosfere repeticijom pojedinih fraza, odnosno slaganja 'zvuka na zvuk' jasno se čuje na "Intersectionu" i donosi mu posebnu vrijednost. Dapače, upravo su ti postulati neke pjesme podigli na dodatni nivo, a to nije čujno samo u posljednjoj, 14-minutno fantastičnoj "New Love".

Ipak, bez obzira na sve nabrojeno (i tko zna što sve zaboravljeno), Wooden Ambulance su smireni, spokojni i odmjereni. Ne treba puno da vas ova glazba obuzme (mene su kupili i na prvoj pjesmi, a na drugoj, "My Friend" sam se potpuno predao), da joj se prepustite i utonete u onaj poznati osjećaj kada glazba potpuno opisuje vaše stanje uma. Sve je na "Intersection" nekako s mjerom - bilo da je lagano, bilo da je brzo ili čak i divlje. Nema tu neke pretencioznosti. Jednostavno, sve je tako kako treba biti.

Koliko god me i neki pot listaši kudili/provocirali/zajebavali kako znam, po njihovom mišljenju, pretjerano hvaliti izvođače s ovih područja, učinit ću to opet i bez imalo grižnje savjesti. Wooden Ambulance je odličan bend, a "Intersection" jedan od najslušanijih albuma koje sam slušao ove godine (samim time valjda i jedan od boljih). Nešto slično sam zadnji put doživio s The Mothership Orchestra s kojim Wooden Ambulance, iako prilično različiti, dijele štošta. Kao i "Song For You", i "Intersection" je potpuno ujednačen, složen po principu 'svaka igra, svaka dobiva', teško mu je naći mana. Vrlina ima dosta (nisam nigdje u recenziji uspio spomenuti mog osobnog favorita, pjesmu "Lucky Tokens" pa je evo ovdje kao primjer vrline) i ne sjećam se kada mi je zadnji put bilo ovako teško napisati neku recenziju. Tjednima je odgađam kako ne bih nešto propustio napisati, a potpuno sam svjestan kako sam propustio puno toga.

woodenambulance.bandcamp.com