Vjerujem da se nekim metalcima s dužim stažem diže kosa kada na ovakvom mjestu nalete na recenziju benda koji je zbog svojih zvučnih i svjetonazorskih odstupanja od pravila pojedinog podžanra isprovocirao dovoljno radoznale ekipe koja nema stalni kontakt s metal svijetom. Isto tako vjerujem da je i većini glazbenih zanesenjaka/eklektika (zamijenimo nametnutu odrednicu 'indie' politički korektnim izrazom kako neki od nas ne bi bili razotkriveni) već dosadilo prolaziti kroz uobičajene uvertire u kojima se secira podrijetlo i opravdava novi popularni hibrid ekstremnog metala. I to samo kako bi se dodatno teoretiziralo i na konto toga ogradilo od hypea koji se progresivno širi nakon što neki bend s tamne strane prelazi na svijetle iPhone ekrane ekipe koja inače ne prati i ne razumije genezu svemogućeg i uvijek za polemiku spremnog metala. Eto, već mi je muka obzirom da sam se u par navrata upuštao u slične zavrzlame (između ostalog: Krallice - "Dimensional Bleedthrough" & Nachtmystium - "Addicts: Black Meddle, Part II").

Ovoga ću puta probati biti što kraći. I to ne da bih dokazao kako nisam obična žrtva hypea (što jesam!), nego da bi još jednom svi zajedno igrali na strani benda i glazbe (što dakako ne umiruje moju grižnju svijesti i ključno pitanje – Zašto na isti način ne pratim sav metal, nego samo ovaj koji izliječe iz raznoraznih Pitchforka?)

Wolves in the Throne Room svoj uspjeh ne mogu zahvaliti samo hypeu na čijem valu jašu ne pridržavajući se u potpunosti kvlt pravilniku black metala. Točnije, mogu biti zahvalni hypeu, ali isti je uslijedio nakon njihovog posvećenog rada, odnosno zanimljivog prefabriciranja zvuka drugog vala black metala. Uz to, efekt šoka iz skandinavske black metal priče ovdje je zamijenjen dijametralno suprotnim vrijednostima koje praktički na isti način prikupljaju sve brojnije znatiželjnike. Okrenutim križevima, corpse paintu, gorućim crkvama i ludilu ovdje kontriraju ekologija, uzgoj povrća i mirni život na farmi. S jedne strane braća Aaron i Nathan Weaver u više navrata odbacuju black metal kao podžanrovsku odrednicu, ali istovremeno joj odaju počast oslanjajući se u svojoj glazbi prvenstveno zvuku skandinavskih zlatnih ozloglašenih godina. Štoviše, Aaron izvaljuje da dok radi u polju rado sluša "Filosofem" od Burzuma. Korijeni njihovog obožavanja black metal su dakako u djetinjastu, ali jasno je da danas iz starih izdanja izvlače samo intenzitet i atmosferu koje koriste u svojoj potrazi za izgubljenom prisnošću s prirodom. I tu dolazimo do odlučujućeg elementa njihovog stvaralaštva – hommage prirodi regije pacifičkog sjeverozapada još popularno zvane Cascadia.  

Četvrti album "Celestial Lineage" je finalni dio trilogije (The Cascadian Trilogy). Dok je "Two Hunters" više igrao na atmosferu, "Black Cascade" je bio  klasičan primjer blackerskog oranja, a oba albuma iza slojevite repetitivnosti skrivaju sav čarobni šum zbog kojeg su im se pridavali raznorazni shoegaze i drugi popularni eterični pridjevi. Novi "Celestial Lineage" je spoj svega što su nam do sada ponudili pa tako za stare fanove nema velikih novosti. S jedne strane imamo komorne goth ceremonije ala Dead Can Dance u kojima se ponovo ističe stara gošća Jessika Kenney koja je među ostalima snimala i sa Sunn O))).

Centralna "Woodland Cathedral" zvuči kao paganska himna koja podsjeća na "Dia Artio" s "Two Hunters". U sličnom aranžmanu i atmosferi pojavljuje se i Aaron Turner iz raspuštenih Isis s mantranjem u "Permanent Changes in Consciousness" koja nas priprema za klasičnu blackersku oluju "Subterranean Initiation". "Astral Blood" i "Prayer of Transformation" isto donose organsku bijelu buku u kojoj se neprestano izmjenjuju uobičajena križanja sintova, brzog tremola i duplog bas bubnja koji u tom zgusnutom složencu nude ambijentalnu podlogu za meditaciju.

Ako je vjerovati brači, "Celestial Lineage" je vrlo vjerojatno posljednje izdanje pod imenom Wolves in the Throne Room. Glavni je razlog navodna želja da se više posvete aktivnostima na farmi, ali vjerojatno i činjenica da su nakon četiri albuma zaokružili priču i potrošili zvuk koji možda više neće trpjeti daljnje mistificiranje na koje ih može usmjeriti njihova sanjiva potraga za paganskom spiritualnošću. Mudra odluka koja ih sigurno neće udaljiti od glazbe i nekih drugih daljnjih projekata.