Iako se nekima tako ne čini, Cripple and Casino je više nego ozbiljan bend. Štoviše, oni koji poznaju Petru, Marka, Zeca i Darka znaju da to nije samo bend, već svojevrstan životni pothvat. A osim što to ovako napisano zvuči dramatično može zvučati i pretenciozno pa mogu reći da se u ovom slučaju radi o svojevrsnom ispunjenju životnog sna. A ostvarivanje sna je ono što najmanje očekuješ kada razumno preslaguješ životne prioritete. Vjerujem da su više nego svjesni da je doseg njihovog truda kratak i da su mega zadovoljni kada sezonu završe s par prijateljskih koncerata s Analenom i skromnom kratkom turnejom po regiji, ali da mi je netko prije šest-sedam godina rekao da će uopće snimiti dva albuma moje jedino logično pitanje bilo bi: Zar oni stvarno misle ozbiljno? Ne sjećam se da sam ikada od Marka čuo da želi naučiti svirati bubanjeve, nisam imao pojma da je Darko u djetinjstvu već imao bendovskog staža, a Petru sam prije jedino čuo da tuli i para živce mojim susjedima na pijanim rođendanima u bivšem podstanarskom stanu i jednom prilikom kada je zajedno s improviziranim bendom Sunny Side Up na Radio Studentu pjevala legendarnu himnu "The Sweater Song". Za Zeca sam uvijek mislio da je legenda i da može svirati sve. U biti ga nisam baš dobro poznavao.

Već nakon uvodnog urlika na prvoj "…And Gentlemen" s novog albuma "With High Regards" jasno je da Petra najviše duguje Ani Franjić iz Analene. S druge strane Petra u tekstovima pjesama, praćena zlokobnijim zvukom benda, kopa do mračnijih predjela duše i s time čini bitnu razliku. Dok Analena univerzalne teme sagorijeva u pištećim isijavanjima nade i konstantnim katarzama, C&C svoje manifeste izvikuju iz osobnije pozicije. Put do nade ipak je popločen rđavijim podlogama i teme o odrastanju i gubitku/pronalasku identiteta ovdje prolaze od neosviještenog potiskivanja do zrelih odluka kojima nije ni potrebno dodatno potenciranje grovljanjem. Nekada je Petrino deranje više nego dobrodošlo, a na nekim je mjestima jasno da za njime poseže kada clean vokalom ne može dostići intenzitet koji bi željela. Uravnoteženost svih vrlina i mana najbolje je uspostavljena na "Et Idéal?" i "Bigger Man" koje su najbliže pop formi, a posebno treba izdvojiti i sporiju "Crystalize" koja priziva zvuk Sonic Youtha.

Negdje između pretpostavke da se radi o ekipi od koje nismo baš očekivali oformljivanje i duži staž benda i činjenice da su od samih početaka imali ludu sreću s izdanjima (prvijenac je objavila nezavisna američka etiketa Radio Is Down, a prijateljevanje sa slovenskim Moonleejem očito je bilo presudno za izdavanje drugog albuma) ipak se iskristalizirala jedna jako bitna stvar. C&C nisu samo ozbiljni amateri, nego i punokrvan bend koju je jako brzo skužio kako svoje ograničene mogućnosti upakirati u albume s glavnom i repom. Sigurno ćemo se još puno puta hvatati za Petrin tanak glas i istina je da su pjesme pomalo generički i fanovski posložene, ali "With High Regards" je dokaz da se bend od prvog izdanja do danas malo zamarao kritikama i više vjerovao instinktu. Dakako, neke mane su još uvijek prisutne, ali one su već postale dio zvuka kojega na novom materijalu drže bolje pjesme i emocije koje nemaju veze samo sa zaokruživanjem forme izučene od najdražih bendova.

crippleandcasino.bandcamp.com

crippleandcasino.com