Talentovani gitarista iz Nashvillea William Tyler objavio je četvrti samostalni album "Modern Country" na kome gitarom vrlo specifično dočarava emocije i stanja svijeta koji vidi oko sebe, koji nestaje i vene, baš poput godišnjeg doba koje se povlači pred dolaskom novog.

Po riječima samog Williama, ovaj moderni kantri oličava nestajanje Amerike onakvu kakvu smo je znali, kakva se vidjela sa cesta kraj benzinskih stanica, kakva je bila na starim AM radio stanicama, dok su se ljudi kretali i komunicirali međusobno. On na specifičan način priča svoje priče sa juga, jer vam je slušajući ovaj album jasno da se vozite, da je vrijeme relativno lijepo i toplo. No, priče bez tekstova, ispričane instrumentalnim gitarističkim stilom nikad nisu bile siguran teren, a William Tyler zapravo i ne ide na sigurno. Njegovo sviranje gitare je samosvojno i sugestivno, i kao kompozitor ovdje je uspio da sroči sopstveni rukopis, sazdan od emocija i raspoloženja, uvida i refleksije, bez potrebe za velikim praksovima, dramom ili dokazivanjima. Njegovo sviranje gitare odavno je napustilo teren stilskih vježbi, a postalo svrha sopstvenog muzičkog izraza.

Još kao jako mlad Tyler postaje član Nashvilleskih legendi Lambchop sa kojima smo ga gledali i slušali ljeta 2015 na SeaRock festivalu u Kotoru, gdje je pokazao da je više od pukog gitarskog heroja. Upijao je muziku svim svojim bićem, i plivao kroz emotivne i instrumentalne strukture Kurt Wagnerovih kompozicija (vrlo sam emotivno primio i njegov entuzijazam i oduševljenost što ima priliku svirati u mediteranskim zemljama). Najbolje naučene lekcije prenio je i na sopstveni projekat.

Album "Modern Country" sniman je u Wisconsinu sa probranim saradnicima. Prateći bend su mu činili multi-instrumentalist Phil Cook (Hiss Golden Messenger, Blind Boys of Alabama), basista Darin Gray (Tweedy, Jim O’Rourke), i kao bubnjar niko drugi do Glenn Kotche (Wilco). Ništa manje topline i emocija nije unijela kompletna ekipa uz samog Tylera, odlično usvojivši autorovu viziju i atmosferu.

"Modern Country" je odličan album sa preslušavanje u autu, tokom vožnje, i to one sporije. I ne treba vam za tu svrhu kosmička Amerika koja blijedi, imperija koja nestaje. Dovoljno je svima da upijamo muziku, gledamo kroz prozor i posmatramo naš svijet koji se oko nas mijenja. Oleandri, ponte i miris mora, a sa druge strane miris nekih novih vremena koja dolaze iza ugla, mogu biti ralzličitih karatkera, poželjnih ili jezovitih. Možda se i mi svi pomalo mijenjamo, i idemo nekud u novo i neistraženo.

Tekst originalno objavljen na portalu Bruskin.me, radijske postaje Bruškin, i prenesen uz dozvolu autora.