Debi čikaškog benda Whirlpool, album “This World and One More”, ima podvojenu ličnost. Naime, trio koji čine eklektični i svestrani glazbenici, saksofonistica Caroline Davis, gitarist Jeff Swanson i bubnjar Charles Rumback, krasi iznimno zanimljiv stil koji s jedne strane nagrađuje pomno slušanje i studioznu analizu, a s druge strane može djelovati opuštajuće i melodično.

Whirlpool stvaraju glazbu koja je strukturno i ritmički relativno složena, ali nikad nauštrb onih svojstava potrebnih da bi ona bila ugodna čak i za slušanje u ulozi pozadinske glazbe. Takvim se pristupom ruše oni iritantni stereotipi koji kažu da album modernog kreativnog jazza ne može istovremeno biti i sofisticiran i pristupačan. Iako se “This World and One More”, kao što je ranije navedeno, može slušati bez koncentriranja na samu glazbu, istinsko razumijevanje skladbi ipak iziskuje potpunu slušateljevu pozornost. U suprotnom, vrlo bi se lako mogle previdjeti sve krasne nijanse i intrigantni detalji odsviranog te kvalitete “kemije” prisutne među glazbenicima. Bila bi to velika šteta.

Stilski, ovaj album naginje prema sporijoj, introvertnijoj strani modernog kreativnog jazza, ali sadrži i taman onoliko dinamičnosti koliko je potrebno da nikad ne postane zamoran. Zvuk trija je treperav, sastavljen većinom od umirujućih i mekanih prijelaza, a poneki energičniji i življi dijelovi umetnuti su pažljivo i primjereno kontekstu. Postoji određeni osjećaj tečnosti u glazbu koji priziva slike nekakve velike, spore rijeke, podjednako tihe i snažne. Svaki odsvirani ton kao da je smješten na pomno odabranom mjestu, kao da nigdje drugdje nije niti mogao biti odsviran. Posebno je impozantan način na koji glazbenici strpljivo grade skladbe od izoliranih i samostalnih, ali nekom nevidljivom niti povezanih zvukova. U tom smislu vrijedi istaknuti i čestu, vrlo ugodnu međuigru saksofona i gitare, dva harmonijski bogata i komplementarna instrumenta.

Već prva skladba na albumu, “Freedom Waves Flotilla”, odaje karakteristike cijelog albuma. To je zanimljiva skladba, introspektivne atmosfere i vrlo ugodna zvuka. Kad bi htjeli biti krajnje klišejasti, rekli bi da imate osjećaj da vam “miluje uši”. Album se nastavlja dvama sanjivim, saksofonom vođenim pjesmama “Dreamliner” te “Raysh and Jonah” na kojima Whirlpool opet prizivaju onu specifičnu dvojnost dok u isto vrijeme djeluju i krajnje minimalistično i raskošno. Da ima i energije na ovom albumu dokazuje treća skladba, “Dragons in Denver”. Njeno nešto duže trajanje, injekcija energičnosti te kombinacija zamršenih prijelaza i vibrirajućih, atmosferičnih fraza na basu, rezultiraju najuspjelijim dijelom albuma. Preostalih pet pjesama u većoj ili manjoj mjeri ostaje vjerno opisanom obrascu bez upadanja u pretjeranu formulaičnost ili posezanja za reda radi ubačenim materijalom.

U svakom slučaju, nije ovo neki revolucionarni album koji bi pomicao granice i rušio pravila žanra,  no svejedno ga je teško ne preporučiti… jer nema puno sličnih albuma u kojima bi bilo tako lako uživati. Poslušajte Whirlpool, analizirajte svaki detalj i svaki odsvirani ton ili se jednostavno opustite te prepustite glazbi. Kako god mu pristupili, “This World and One More” itekako je vrijedan slušanja.

Tekst izvorno objavljen na engleskom jeziku na freejazzblog.org