Killed myself when I was young / With my fingers on a poison gun / 'Cause I had to come back new / Wanna walk on the ocean blue… priznaje Scott Bondy 2007. na prvoj pjesmi svog prvijenca "American Hearts", albuma kojeg smo tek prošle godine stavljali po godišnjim top listama nakon što je ponovno izdan za Fat Possum. Ti uvodni stihovi možda su i posljednji pozdrav prvom, očito pogrešnom, pokušaju osvajanju visokih mjesta na nečijim listama. Naime, u drugoj polovici devedesetih Scott je s bendom Verbena imao svojih pet minuta slave i svoj kratki major izlet.

Njihovo furanje na Stonse na prvijencu "Souls for Sale" nije ispalo loše pošto im se desila, svašta čovjek otkrije, producentska palica Davea Fridmanna (The Flaming Lips, Mercury Rev, Mogwai, Thursday, Low, itd.) pa je sve zajedno skoro zvučalo kao da su Lipsi umjesto "Clouds Taste Metallic" snimili album obrada Stonesa. Nakon vrlo dobrog albuma uslijedio je major ugovor i recikliranje Nirvane na koje smo onda već svi bili imuni iako su još uvijek trajale devedesete. Ali tu na red dolazi drugi neočekivani podatak. Drugi album "Into the Pink" producirao je Dave Grohl čiju je naivnu pretpostavku o uspjehu albuma bend nagradio kopiranjem njegovog bivšeg benda. Iako ni taj album nije bio loš, Verbena je raspuštena nakon trećeg pokušaja s albumom "La Musica Negra" kada im je očito postalo besmisleno tražiti vlastiti originalni zvuk.

Scott je prije dvije godine reinkarnirao kao A.A. Bondy, skromni kantautor s akustarom i raspuknutim glasom. Iako je boja glasa sveprisutne navodila na usporedbe s Ryanom Adamsom, Scottova transformacija u trubadura s margine brzo je prepoznata nakon što se album "American Hearts" dužim putem došuljao do zasluženih hvalospjeva. Jednostavnost se ponovo pokazala pitkijom, ali i moćnijom od prenapuhanih svakojakih novih Dylana. Pored stihova kao …Life is sweet at the bottom of the sea… bilo bi glupo tražiti dokaze o njegovoj eventualnoj zabludi. Jer osim što zvuči prirodno, ispao bi papak da se forsira pred ženom Clare koja dolazi iz slavne obitelji Felice buraza (Ian Felice svira gitaru na novom albumu). Uostalom, tko je vidio da Ryan Adams snima tridesetominutne albume s deset pjesama? (Tko će ga više znati s tim menefregistom. Lik je počeo pisati kolumne po gamerskim siteovima)

Album "When The Devil's Loose" na prvo slušanje ne otkriva drastične promjene. Nešto kraću minutažu definitivno nadoknađuje znatno opipljiviji zvuk nego na prvom albumu. Organski zvuk uštekanog benda šarmantno vlada već na drugoj pjesmi koja se logično nadovezuje na uvodnu "Mightiest Of Guns". Zvuk "A Slow Parade" podsjeća na dane kada je Jason Molina bio najbliži zvuku Neil Youngovedepresivne trilogije albuma iz sedamdesetih ("Time Fades Away", "On the Beach", "Tonight's the Night" + "Zuma"). Direktnu usporedbu s Neilom izbjegavam iz dva razloga. Prvi je jasan. Taj zvuk zahtjeva specifično sjebano iskustvo i bend zvan Crazy Horse. Znači, neponovljiv je. Drugi nije najjasniji, ali putovi glazbene nostalgije su svemogući. Scottova me pjesma stvarno podsjetila na predivnu "Just Be Simple" s posljednjeg albuma Molininih Songs: Ohia. Scott nema otkud izvući tu težinu, ali isto tako ne preuveličava ono s čime raspolaže. Jaja i kuhana šunka iz Neilove "Albuquerque" možda sažimaju propast hipi pokreta i neizbježnu potrebu za nestajanjem, a Scottove su pjesme samo skromna potreba za izvlačenjem najboljeg iz svakodnevnog izbora lošeg i tužnog.

"The Mercy Wheel" stvarno zvuči kao kasniji Whiskeytown, a "When The Devil's Loose" i lepršavo pozitivna "I Can See The Pines Are Dancing" kao rani Josh Rouse bez njegove, ponekad ljigave, slatkoće. Scott se snalazi u benignim blues izletima, a nisu mu strane niti mračne minijature kao "False River" u kojoj čak mantra Tonight's the Night…

Bez velikih pomaka Scott Bondy će još neko vrijeme živjeti na receptima s prvog albuma. Ako vam je prvi album bio dobar onda se nemate što razmišljati, a ako mu još niste dali šansu onda je potpuno svejedno kojim ćete putem krenuti. Jedino ako ne krećete s prvom Verbenom. Ali tko još ima vremena za zaboravljene bendove.

www.myspace.com/aabondy