Vuneny Whatever Singularity Jarring Effects 2009.
Vječna dvojba svih, a pogotovo onih manjih, bendova s ovih prostora je kako svoj rad pokazati dovoljnom broju ljudi van regije. U stvari, recept je vrlo jednostavan - budi odličan u tome što radiš, uporan i dosljedan i onda ti se možda dogodi ono što se u jednom trenutku dogodilo Bambi Molestersima, kasnije Radikal Dub Kolektivu, a sada Vunenyma.
'Uči. Radi. Tako će ti vrijeme najbrže proći. Eto toliko.'
Eto, dogodilo se. Postoji grupa s ovih prostora čiji novi album dočekujem s velikim iščekivanjem. Doduše, ovaj put osjećaji su bili dvojaki. S jedne strane, novi album Vunenyh sam očekivao s onom željom za još glazbe koja nastaje u njihovoj produkciji. Dosadašnja dva albuma puno su se puta vrtila u mojim cd-playerima i tko zna kakvim sve ne strojevima za reprodukciju zvuka tako da sam bio spreman za novu dozu. S druge strane, prije snimanja ovog albuma Vuneny su umjesto tria postali dvojac i pomalo me bilo strah kako će to sada zvučati. Chaspa je na pozornici unosio onu pozitivnu energiju sa svojim pjevanjem, sviranjem udaraljki i gitare. Nedim i Andrijan su oduvijek bili negdje u pozadini, stvarajući ogromnu količinu odličnih zvukova, ali dojam je bio kako će bez Chaspe to biti dosta drukčije, a tako se na kraju i dogodilo.
"Whatever Singularity" je koliko sličan svemu što su Vuneny do sada radili, toliko i drukčiji. Drukčiji je prije svega po odličnoj produkciji za koju su Vuneny dobili šansu potpisavši za Jarring Effects, francusku izdavačku kuću koja igra sve važniju ulogu na europskoj underground sceni. Drukčiji je i zbog toga što je Andrijan, inače prvi čovjek s ovih prostora kojeg sam na stageu vidio s gomilom elektronskih instrumenata, aparata i čega sve ne, na albumu koristio gomilu samplova kao i do sada, ali je preko klavijatura odsvirao i neke odlične melodije. Drukčiji je i zbog činjenice kako je i ono malo pjevanja koje su Vuneny do sada imali u potpunosti iščezlo. Ulogu vokala sada imaju sampleovi i to jako dobro iskorišteni. "Whatever Singularity" je drukčiji i jer je dosta mračniji, teži nego je to do sada bio slučaj. I na kraju, ovaj album je drukčiji od dosadašnjih albuma Vunenyh zbog toga što je on napokon nešto čime bi mogli na sebe skrenuti pažnju i puno većeg broja publike jer je naprosto odličan.
'Imam utisak da me slušaš, ali ne čuješ'.
Do kraja ove recenzije mogao bih sada lamentirati kako su Andrijan i Nedim pogodili pravu mjeru između nešto bržih i laganijih stvari, kako su potpuno pogodili atmosferu današnjice ocrtavajući je u svojim pjesmama, kako su Nedimove prepoznatljive gitare ovdje još snažnije nego inače, kako su svi sampleovi apsolutno pogođeni i na pravom mjestu, kako se ne događa da im pjesme traju predugo što je možda bio slučaj s prošlima albumima, kako bi mnoge grupe s ovih prostora ubile nekoga da imaju ovakav album, kako nipošto ne smijete propustiti prvi slijedeći njihov nastup u vašem gradu i još milion stvari. No, zašto? Možda je dovoljno samo reći kako je "Whatever Singularity" jedan od najboljih albuma koje sam čuo ove godine. I ne radi se samo o albumima izvođača s ovih, 'naših' prostora. A ako je netko s ovih prostora to zaslužio to su Vuneny jer su oni primjer kako se i sa statusom male grupe može svirati veliki broj koncerata godišnje ne birajući mjesta za svirke. Bitno je samo da glazba dođe do onih kojima je namijenjena. Slušateljima.
'Nisam ti rek'o najvažnije.'