Afro-Beat Airways West African Shock Waves 1972-1978 Analog Africa 2010.
Analog Africa opet je objavila jedno fascinantno izdanje. Nakon što su nas prošle godine proveli Beninom, novo putovanje vodi nas u Ganu i Togo sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Lokacija je promjenjena, ali učinak putovanja je isti - fascinacija nevjerojatnim afričkim izvođačima godinama skrivanih od sviju nas.
Potraga je završena. Potraga za albumom ljeta, a možda i godine je završila onog trenutka kada se ova kompilacija po prvi put zavrtila u winampu. Nakon toga sve ostalo je postalo manje vrijedno. Samo Afro-Beat Airways. I koliko god se trudio staviti nešto drugo da svira ovih dana, sve se vraća na ovih 78 minuta. Jer, sve je tu. Glazba u onom pravom, istinskom obliku. Ritam koji vas nikako ne može ostaviti ravnodušnim. Napjevi koje neprestano ponavljate u glavi i pjevušite iako ne znate ni slova bilo kojeg od nekih plemenskih jezika na kojemu je otpjevana većina pjesama s ove kompilacije. Virtuznost koja nije ona umjetna, ona virtuoznost koja postoji samo radi sebe same kako nam je predstavljaju posebna sorta ljudi koju nazivam 'muzičarima' (pojam se ne odnosi na sve ljude koji sviraju nešto u životu, a možda ću nekom prilikom pobliže objasniti kako i zašto mrzim muzičare).
Sve to je Afro-Beat Airways. U biti, puno toga je Afro-Beat Airways, a ustvari ova kompilacija je ljubav. Samo to.
Mnogo se kompilacija afričke glazbe pojavljuje posljednjih godina. Niču kao gljive poslije kiše, ali jako malo ih je istinskih dobrih. Zbog toga sam se i ugodno iznenadio kada sam, nakon prvog slušanja ovog materijala, odmah ustanovio kako na njemu nema više od jednog ili dva nešto slabija trenutka, a da je ostatak izvrstan. Doduše, tada nisam znao ono što sam saznao nakon trećeg ili četvrtog slušanja kada sam se napokon odlučio malo odlijeniti (je li se može koristiti taj izraz - ako ne, zašto ne može?) i saznati nešto više o ovom CD-u. Copy/paste naslova kompilacije i prvi link vodi na Analog Africu. Tada je sve bilo jasnije. Samy Ben Redjeb je već napravio remek-djela s "Legends Of Benin" i Orchestre Poly-Rythmo De Cotonou pa nije nikakvo čudo što mu je to opet pošlo za rukom. A cijela priča kako je ova kompilacija nastala zvuči pomalo kao science-fiction i ne da mi se je prepričavati nego ću vas uputiti na originalni tekst pa vidite sami.
Ono što je s glazbene strane važno za priču oko ove kompilacije je da ona, poput već spomenute "Legends Of Benin", nudi pregled jedne sjajne scene koju nikada nismo imali prilike čuti. Doduše, Gana je ipak malo bolje 'obrađena' od Benina ili Toga, koji je na Afro-Beat Airways zastupljen s dvije pjesme, ali niti jedan drugi materijal nije ponudio ovoliko dobre glazbe kao što to možemo čuti ovdje. Spoj tradicionalnih ritmova, transa kojeg oni izazivaju i zapadnjačkog funka i rocka donijela je toliko toga dobrog da sam se opet zapitao je li moguće da se ovo toliko dugo sakrivalo.
Mogao bih još satima pisati o toj činjenici da se ovakvo blago skriva nekoliko desetljeća i razvijati sulude teorije zavjere po kojima su američki i/ili zapadnoeuropski izvođači i izdavači oduvijek znali za ovu glazbu, ali iz ljubomore nisu dozvoljavali da ona dođe do slušatelja. Mogao bih pisati i o svakoj pojedinoj pjesmi i energiji koju posjeduju (doduše, moram izdvojiti De Frank Proffesionals i "Afe Ato Yen Bio" te Cos-Ber-Zam i "Ne Noya"). Mogao bih opet poželjeti postojanje vremenskog stroja i posjetu klubova u kojem su ovi bendovi svirali. Mogao bih pisati dosta toga o ovih 78 minuta i nikada ne bih napisao sve. Umjesto toga zahvaliti ću se Samy Ben Redjebu na svemu ovome i citirati njegovu najavu svojeg sada već osmog izdanja: 'Afro-Beat Airways is a time capsule, and promises to take you on a fascinating musical journey through West Africa´s vintage Afro Sounds'. Pa eto.
