Emir: Vremena se mogu mijenjati, ali legendarni Ico sa svojim Gone Bald je i dalje tu. Sada već deveti (ako ne laže internet) studijski album za ovu amsterdamsko-zagrebačku grupu je vani, a objavljen je za izdavačku kuću Narrominded. I prije ngo bilo što kažemo o samom albumu, zanimljivo je vidjeti kako Nizozemci u promo materijalima za ovaj album Gone Bald uspoređuju s može se reći kultnim The Ex. Ono, samo su dvije grupe preživjele na amsterdamskoj underground sceni toliko dugo - The Ex i Gone Bald. Ne znam koliko to može imponirati Ici, ali zvuči zanimljivo.

 

Davor: Meni je Gone Bald zanimljiviji kao hrvatska nego kao nizozemska pojava. Jer unatoč tome što noise rock u užem ili širem smislu nije domena s kojom sam na ti, dojma sam da uzevši bendove kao što su SexA, Why stakla, Cog i Gone Bald (ne želim nikoga nepravedno izostaviti pa ću tu i stati), Hrvatska ima roster nojzerskih bendova dostatan za u najmanju ruku poštenu antologiju. A Gone Bald bi, kako zbog činjenice da među nabrojanima (i nenabrojanima) jedini ima diskografski uvjerljiv katalog, kako zbog toga što jedini još uvijek postoji, trebao po defaultu biti u prvom planu. No možda ne bi bilo primjereno pretvoriti ovu recenziju u tekst o hrvatskom nojzu. Uostalom, Gone Bald djeluje u Amsterdamu. Ali morao sam to spomenuti jer mi se čak i kao autsajderu, čini da hrvatski nojz kao pojava zaslužuje biti češće spominjan.

Emir: Antologija hrvatskog nojza? Zvuči kao dobra ideja. Gone Bald svakako spada u tu našu scenu, a naveo sam usporedbu s The Ex samo da bih pokazao kako je Ico napokon dobio i neko priznanje u Nizozemskoj. Ali to nije ni važno. Važno je samo da "Waiting It Out" nastavlja tamo gdje je Gone Bald u dosadašnjem dijelu karijere stao. Iako je Ico, odnosno Razorblade Jr., ovaj album snimio samo s još jednim članom (bubnjarem), energija je više nego osjetna. Od samog početka allbum nosi snažna ritam sekcija preko koje su nalijepljene uobičajeno bučne gitare. Svi ljubitelji dobrog starog noisea morali bi se naći u ovom albumu.

Ono što se meni posebno sviđa na "Waiting It Out" u odnosu na neka ranije Gone Bald izdanja je ta neka lakša slušljivost. Iako to možda ne ide s gore rečenim (da se radi o klasičnom noise albumu s puno bučnih gitara), činjenica da je album lakše prohodan meni potpuno odgovara. Uostalom, pjesme koje su mi se najduže zadržale u pamćenju su "Fracture Of Radius" i "Christmas Song". Radi se o pjesmama koje bi se mogle nazvati i 'laganicama', barem u kontekstu Gone Balda, ali i pjesmama koje imaju sasvim jasnu strukturu koja se odlično nadovezuje na sve ono što je Gone Bald do sada radio.

Davor: Moram priznati da sam ja bio skeptičan kad sam čuo da je album snimljen u formatu 'bubanj+gitara'. Jer pretpostavio sam da će mi nedostajati one i inače kod nojzerskih bendova česte izmjene i preklapanja uloga instrumenata unutar stvari. Kada na primjer gitara ima svoj repetitivni rif, a bas vodi melodiju i/ili polako plete netipične teksture, čas disonantne čas trijumfe melodičnosti, pa se na bridgeu ili refrenu bas razlomi a gitara i bubanj mijenjaju dinamiku ili obrnuto i slično. I skepsa mi se pokazala donekle opravdanom, osim u trenucima u kojima su stvari, kao što si rekao, polaganije. "Christmas Song" je i meni, definitivno favorit na albumu. Dodao bih tom popisu i "Vengeance Is a Lazy Form of Grief", na kojoj (kao i na prethodno spomenutoj) Gone Bald kao power-duo meni osobno zvuče najuvjerljivije. Iako, moram priznati da su mi dobro sjeli i trenutci u kojima je Ico, radilo se o nuždi zbog odsustva basa ili druge gitare ili pak (vjerojatnije) o ispitivanju novih terena, svira tehnički 'gušće' nego što smo kod Gone Balda navikli čuti. Na prvom mjestu mislim na upečatljive skokove i legato-e na uvodnoj "The Art of Sideburns", iako su sve stvari osim već dva put spomenute "Christmas Song" dosta kompliciranih struktura i imaju takvih trenutaka. Uostalom, album je na bandcamp stranici Narromindeda tagiran pored 'noiserock' i kao 'mathrock'. To i ne iznenađuje previše, jer ako gledamo početke math rocka iz današnje perspektive, on i je nastao između ostaloga i iz noisea i od njega u početku bio teško odvojiv. A Gone Bald je unatoč osjetnim promjenama s ovim albumom,  bend stare nojzerske škole. I kao takav, meni funkcionira, makar mi moram priznati bolje odgovara onaj stariji.

www.narrominded.bandcamp.com/album/waiting-it-out
www.myspace.com/gonebald