Ako su s prva dva albuma, a pogotovo se to odnosi na "Everything Goes Wrong", Vivian Girls skrenule pažnju na sebe, "Share The Joy" je potvrda kako se radi o jednom od zanimljivijih bendova kojeg možemo svrstati pod tu nesretnu 'indie' etiketu. Da se razumijemo Vivian Girls su daleko od svega onoga što nam se pomodno predstavlja kao 'indie', one taj pojam više predstavljaju u nekom starom svjetlu. No, dobro, nema se smisla zapetljavati u definicije bilo kakvih pojmova, a ponajmanje pokušavati još jednom razlučiti što je to 'indie'. Naš DJ Lejm je to ionako odradio u jednoj od epizoda Briljanteena pa nema smisla da mu se miješam u područje rada. Definicije ostavljam njemu...

...a ja se vraćam na "Share The Joy" album. O kojem u stvari nemam previše toga napisati jer smo recenzirajući "Everything Goes Wrong" napisali ono što određuje zvuk sjajnog all-girl trojca iz Brooklyna.

Iako je treći album za Vivian Girls donio neke promjene, suština stvari ostala je ista. Cijeli album je vrlo punkoidan i 'prljav', asocijacije na Ramones i Pixies se i dalje jasno čuju, a usprkos činjenici kako je album objavljen za veliku izdavačku kuću, zadržan je lo-fi zvuk.

Međutim, promjena ima, a odmah treba istaknuti ono najvažnije - te promjene su dobre. Prije svega, Vivian Girls u par pjesama zvuče popističnije, ali na Lush način. Slušajući "Share The Joy" u nekoliko trenutaka (prije svega "I Heard You Say", pa "Light In Your Arms", a i "The Other Girls" prije trominutne gitarske solaže) sam se prisjetio sada već kultnog britanskog benda, a u mojim očima za neki all-girl bend ne može biti veće pohvale.

Tih par dream-pop trenutaka donijelo je ono što je Flip u recenziji za "Everything Goes Wrong" sumnjao da će se dogoditi: 'teško ćete naći radijskog urednika koji će pustiti ovaj fem odred za demoliranje bez reperkusija po plaću'. Sada postoji tih par pjesama zbog kojih otkaza neće biti. Uostalom, i Vivian Girls u valjda bile toga svjesne pa su odabrale "I Heard You Say" kao najavni single ovog albuma. Stvarno je ta pjesma zakon...

Ipak, kada krenu "Dance (If You Wanna)", "Lake House" i "Vanishing On Time" sa svojom bukom, "Trying To Pretend", "Sixteen Ways" i "Take It As It Comes" sa svojim asocijacijama na Pixies, Sonic Youth, ranu PJ Harvey ili The Breeders, jasno je kako su Vivian Girls i dalje ostale ono što su bile na prva dva albuma - punk razbijačice s irazitim osjećajem za melodiju. A to je ono što nam se sviđa...

www.myspace.com/viviangirlsnyc
www.freewebs.com/viviangirls