Jebote, meni samo daj jedan dobar lo-fi bend godišnje i, što se mene tiče, ostatak scene/a ne postoji, odnosno zaboli me za nj. Još ako sam te sreće i imam medijskog prostora iskazati svoju ljubav i poštovanje prema tom bendu, još slađe! Uvodna izjava da bi jedan dobar bend bio dovoljan da zaboravim sve drugo, glazbeno je ipak malo nategnuta, ali ne i potpuno neistinita. U istom fazonu kao i Condo Fucksi, Vivian Girls, junakinje ove zadaćnice, sposobne su na pola sata (puta koliko preslušate njihove ploče dnevno, što je trenutno u mom slučaju cca. 4 sata) sve drugo na svijetu učiniti dalekim i nebitnim. Od prvog takta, prve sekunde, prvog bweuuuuu-ma na "Everything Goes Wrong", tri djevojke, pod zajedničkim nazivnikom Vivian Girls, imaju moju potpunu pažnju. Zanimljivo je kako nekada nemamo pojma koliko nam nešto fali dok to nešto ponovno ne pronađemo. E, pa meni u zadnje vrijeme treba što više lo-fi punk indie-šmindi-bum-tras-bwam-treng--bum-bum-bum-uuuuu-aaaaaaaa zvukovlja. Nešto sa žarom, sa mudima (ili jajnicima), nešto što zna da se šminka razlije prvom navalom suza i da uvijek dođe do plača kad živite pod staklenim zvonom produkcije. Trebala mi je upravo ovakva lavina distorzije, tuča bubnjeva i psihodelično lelujavih vokala koji odišu mladošću, nepredvidivošću i vitalnošću.

Cassie Ramone, Katy Goodman aka Kickball Katy i novopridošla bubnjarica Ali Koehler razvaljuju od početka do kraja. Nema popuštanja. Ramones pristup sviranju. 1! 2! 3! 4! I raketa je lansirana! Sobno bilje diljem svijeta, od 2007. kada su Vivian Girls počele sa svojim Brooklyn-podrum pokretom otpora (fakat, fakat podzemlje), žudi da bude stavljeno na zvučnik iz kojeg izlazi njihov zvuk. Tolikoj količini prirodnih, nerafiniranih dobrih vibracija teško može konkurirati bilo kakvo umjetno gnojivo iz Bauhausa. Jer prirodno uvijek pobjeđuje umjetno. Bez sumnje, buraz.

"Everything Goes Wrong" spoj je Ramonesa i Pixiesa na vrlo antihitoidni način. Time ne želim reći da "Everything Goes Wrong" nema pjesama koje su zaslužile biti hit! Nikako. Samo da to vjerojatno nikada neće postati. Teško ćete naći radijskog urednika koji će pustiti ovaj fem odred za demoliranje bez reperkusija po plaću. Kako ćete objasniti dioničarima da ste pustili nešto što zvuči kao najžešći polusatni quickie (op.a. američki naziv za brzu ševu) ikad, a program je predviđen za sterilno pučanstvo koje se klanja Viagri? I da stvar bude gora, još ima i romantični završetak! Kako to može biti!?

Brijem da su ove djevojke bile na prošlogodišnjem ljetnom izdanju Primavera festivala. Koliko se sjećam, imao sam ih zaokružene na program kao nešto što bi trebalo vidjeti (premda ih tada nisam čuo), ali mi je veliki bed bio što su svirale kasno popodne. Kao, prerano mi je to. Vjerojatno sam na kraju završio u podnožju nekog historijski relevantnog arhitektonskog zdanja, umjesto da sam slavio život poskakujući i pjevušeći u ritmu tri uberzakon djevojke iz Brooklyna. Koji moron...

Za neupućene bih izdvojio četiri pjesme koje šamaraju na najugodniji način: "Survival", "The End", "Have No Fun" i "Before I Start To Cry". Četvrta je emo terminator i sve ono što političar nikada neće razumjeti.

A kad sam već kod preporučivanja, ako vam budu super Vivian Girls, poslušajte Cause Co-Motion!, Crystal Stilts i Woods. To su kompići Viviansica. Nisam ih nikada čuo, ali ako su upola dobri k'o njihove prijateljice, bit ću miran sljedeće tri godine. Moja doza rawk'n'rolla bit će osigurana. Frank Black će u miru moći izvaljivati: "We're interested in anything that's going to earn us a fair wage. It's not to say it's not about art, but we made that art fucking twenty years ago. So forget the fucking goddamn art. This ain't about the art anymore. I did the arty-farty part. Now it's time to talk about the money.". Meni će biti svejedno, jer su stigle friške snage. New Kids In The Basement.

myspace.com/viviangirlsnyc
freewebs.com/viviangirls