Kad biram izdanja koje ću recenzirati, često stavljam fokus na izvođače koji svojim radom zaslužuju pažnju i hype, ali ih ne dobivaju. Nasuprot tome, suradnički album pijanista Vijaya Iyera i trubača Wadade Lea Smitha jedan je od onih pretjerano eksponiranih albuma čiju bih recenziju obično preskočio. Teško ga je bilo zaobići posljednjih dana; tekstovi o albumu nicali su i na portalima kojima je uobičajeni domet, što se jazza tiče, osvrt na reizdanja klasika Johna Coltranea ili Milesa Davisa. No upravo je taj privremeni proboj punokrvnog free jazza u mainstream ono što me zaintrigiralo. Za razliku od Kamasija Washingtona, čija je stilska pristupačnost širem slušateljstvu razumljiva i prepoznatljiva, Iyer i Smith na ovoj ploči ne odstupaju od svojih dobro poznatih, često hermetičnih izričaja free i komornog jazza. Čime su to onda baš sada zaslužili svu tu pozornost? Je li riječ o kombinaciji dvaju zvučnih imena koja na usne dovlače prostituiranu riječ “supergrupa”? Je li u pitanju invazivna PR-kampanja etikete jakoga imena, ECM-a?

Ni nakon višetjednog suživota s ovom muzikom i pomnijeg istraživanja njezina postanka, ne znam odgovore na ta pitanja. Naime, iako je “A Cosmic Rhythm with Each Stroke” neosporno odličan komad glazbe, Iyer i, posebno, Smith istu razinu kvalitetnih izdanja održavaju iz godine u godinu te u pravilu prolaze nezapaženo van uskih džezerskih krugova. Glazbeno gledano, riječ je o materijalu koji demonstrira zanimljivu fuziju i sukob Iyerovih sklonosti pravilnostima i strogo komponiranom pristupu s jedne strane te Smithovih neobuzdanih, buntovnih krikova slobode s druge strane. Rezultat je intrigantni, eksploracijski glazbeni rad manifestiran kroz mahom napete i sinergijske, elektroničkim efektima podcrtane dijaloge trube i klavira koji se penju zidovima slobodnih improvizacija i preciznih formi Iyerovih kompozicija. “A Cosmic Rhythm with Each Stroke” stoga ne pripada samostalnim diskografijama dvojice izvođača, već nastaje na njihovu sjecištu čak i pod cijenu lutanja teritorijem neuspješnijih segmenata. Ipak će, zbog određene energije i prkosa, kompozicijski i ugođajno album na trenutke djelovati poglavito kao Smithovo igralište. Iako se tako u prvi tren i ne čini.

Album, naime, počinje introvertiranom i meditativnom “Passage” za koju je od prvog tona jasno da je riječ o Iyerovu čedu. Njegove su skladbe ovdje ipak olabavljene u odnosu na rigidne, napregnute strukture što su postale zaštitnim znakom njegovih prethodnih izdanja za ECM (“Mutations” i “Break Stuff”) na kojima je gubitak groovea nadomješten minuciozno složenim progresijama i prijelazima te modernom skladateljstvu bliskim paradigmama. Uvodna, melankolično-romantična “Passage” otvara se, dakle, mekanim klavirom i neobično suzdržanim Smithovim recitalom. No već s prvim dijelom naslovne suite posvećene indijskoj umjetnici Nasreen Mohamedi, devetominutnom “All Becomes Alive”, Smith preuzima prvenstvo, prepušta se svojim rezonantnim, reskim zvukovima i proširenim tehnikama dok mu Iyer parira suptilnim elektroničkim efektima, titrajućim teksturama i sintetičkim basom. Iyerova svirka podsjetit će pritom na njegov raniji, opušteniji pristup, kakav je primjerice baštinio na Smithovoj ploči “Spiritual Dimensions”. Slična će se priča, sa sve više atonalnih i disonantnih tendencija, ponoviti i na ostatku pjesama, a posebno upečatljivima se prikazuju složena, improvizacijskim dijalogom vođena i moćnim crescendom zaokružena “Labyrinths” te divlja, trubačkim siktanjem podrctana “Uncut Emeralds” na kojoj Smith do krajnosti gura zvuk svog instrumenta, ali uvijek crtajući unutar margina zadanih Iyerovim kretnjama.

Pristupačniji od Smithova prosjeka, teži od Iyerova, “A Cosmic Rhythm with Each Stroke” demonstracija je snage dva izvanredna majstora jazza i pripada u sam vrh free jazz dueta unutar posljednjih nekoliko godina. Zajedničko djelovanje koje se podjednako oslanja na proračunato, intelektualističko komponiranje, ali i na slobodno improvizirano, nesputano fraziranje. Uštogljenom “ECM-ovskom zvuku” nigdje traga. Kako god bilo, lijepo je kad se ovakva glazba eksponira i sluša.