Neko vrijeme nakon što smo objavili listu najboljih albuma u prošloj godini, Lejmo je predložio da to ne radimo više oko Nove godine. Pojašnjenje nije bilo u stilu 'svi to rade krajem jedne/početkom sljedeće godine pa 'ajmo mi biti drugačiji', nego da bi nam odgoda dala malo širu sliku o tome što se stvarno događalo prošle godine. Ono, po sadašnjem ritmu pojedinačne liste počinjemo slagati već tamo negdje početkom prosinca (neki mediji tada već počinju i s objavljivanjem svojih godišnjih zbora), oko glazbe koja je izašla krajem godine imamo drukčiji dojam od one koja je objavljena početkom iste, a odgađanjem objave godišnje liste smanjila bi se vjerojatnost i preskakanja nekih važnih albuma. Razmišljanje je sasvim logično i tko zna, ako uspijemo pronaći neki drugi način da tijekom ta 2-3 novogodišnja tjedna ne pišemo nove recenzije, možda sljedeća godišnja lista bude i objavljena po Lejmovom prijedlogu.

Da smo to učinili ovaj put, na mojoj listi bi se jako visoko našao album "Vidarica" braće Ratka i Radiše Teofilovića te Miroslava Tadića. Doduše, nije baš da nisam mogao ovaj album čuti/zapaziti i u prošloj godini jer je objavljen još tamo početkom ljeta, ali čudnim putevima sam do njega došao tek početkom ove godine. Došao i potpuno se oduševio.

Braća-blizanci Teofilovići od sredine devedesetih interpretiraju tradicijske pjesme iz Srbije, ali i okolnih zemalja. U tome što rade poprilično su bili i uspješni i prije suradnje s Miroslavom Tadićem, no tek rad s ovim proslavljenim gitaristom pokazao je svu raskoš njihovih vokalnih sposobnosti. Isto vrijedi i za Tadića. Koliko god već godinama bilo poznato njegovo gitarističko umijeće i koliko god je suradnja s Vlatkom Stefanovskim i drugim glazbenicima od njega napravilo svojevrsnu zvijezdu na ovim prostorima, ipak je "Vidarica", barem za mene, nešto najbolje što je do sada odsvirao. U čemu je tajna? U jednostavnosti, minimalnosti, glazbenom asketizmu.

Nećete baš lako naići na tako savršeno vokalno preklapanje/nadopunjavanje kao što je to slučaj s braćom Teofilovići. Iako me jako rijetko uhvati želja za formalnim glazbenim obrazovanjem, tako što bi mi sada možda i moglo pomoći jer bih onda s neke stručne strane mogao pojasniti što njih dvojica proizvode svojim glasovima. Ovako mogu samo ispati uobičajeno patetičan i napisati da su njihovi glasovi čarobni. Ratko i Radiša u jednom trenutku zvuče kao jedna osoba, a već u drugom ti se čini da iz zvučnika dolazi zvuk cijelog zbora. Njihovo pjevanje je stvarno posebno i de facto im ne treba nikakva instrumentalna pratnja da bi zapanjili slušatelje. Toga je vjerojatno bio svjestan i Tadić pa su i njegovi gitarski aranžmani uistinu minimalni. Nema tu onog poznatog muzičarskog preseravanja već samo ugodnog prebiranja po žicama koje na osebujan način prate vokalnu čaroliju Teofilovića. U tome je sva čar ovog albuma - vokali su oni koji stvaraju prvu impresiju zabezeknutošću onim što čuješ. Gitara u prvi trenutak djeluje kao slučajan prolaznik da bi vrlo brzo postalo jasno da je ona tu kao svojevrstan prometnik - Tadić, naime, svojom glazbom doslovno usmjerava Teofiloviće. Njegova virtuoznost u niti jednom trenutku ne preuzima glavnu ulogu, ali tek s njom Ratko i Radiša dolaze do potpunog izražaja. Odavno već nisam čuo takvu simbiozu iz koje se rodio gotovo bezgrešan album.

"Vidarica" je glazbeno putovanje Srbijom, Makedonijom i Kosovom uz poneko skretanje u Dalmaciju te Bosnu i Hercegovinu. Ratko, Radiša i Miroslav su se pobrinuli da tradicijska ostavština ovih prostora zasja u punom svjetlu. Dovoljno je samo da čujete uvodnu "A što mi je mila kćeri", euforičnu "Gugutku", razigranu "Sedna baba da večera" ili lijepu "Kraj potoka bistre vode" da se zaljubite u sve ono što ovaj trio stvara. Meni je, pak, najdraža "Zaspalo je siroče". Gitarski uvod oslikava sve ono što je Tadić odsvirao na ovom albumu - nenametljivo, ali senzacionalno, a Teofilovići ovdje naprosto briljiraju stvarajući jedinstvenu zvučnu sliku koju bi teško nadmašili i neki vokalno brojniji (čitaj 'klape') interpretatori.

Ukratko, ovo je jedan od najboljih albuma tradicijske glazbe ikad snimljenih na ovim prostorima i nikako ga nemojte zaobići, a pogotovo to nemojte napraviti s eventualnim koncertnim nastupom ovog trojca. Pogledajte samo klipove kako to zvuči na koncertima. Senzacionalno

www.vidaricamusic.com
www.teofilovici.rs
www.miroslavtadic.com