Vernon Sélavy Vernon Sélavy EP Shit Music For Shit People 2011.
Vernon Sélavy nije bend koji će vas baciti na guzicu, ali je bend koji ima razloga za zadržavanje na vašim playlistama
Internetska sveprisutnost koja je omogućila neprestano i nepregledno 'nabavljanje' muzike posljednjih je godina dobila i svoje naličje. Osim povratka vinila, diljem svijeta se na scenu vraćaju i male izdavačke kuće koje objavljuju limitirana CD, vinilna ili čak izdanja na kazetama. Sve to, naravno, uz besplatan download jer bi se to praktično ionako dogodilo.
Jedna od malih talijansko-portugalskih izdavačkih kuća na koju su nam pažnju skrenuli sami pokretači je Shit Music For Shit People. Uz nekoliko kazeta koje su Angela i Tommaso objavili, njihovo posljednje izdanje je vinilni Ep talijanskog dueta Vernon Sélavy. Polovicu ovog dueta, Vincenza Marandu, imao sam priliku čuti u bendu Movie Star Junkies, a Maranda ni s novim projektom nije odustao od lo-fi pristupa. Doduše, Vernon Sélavy je nešto prljaviji od MSJ-a, ali takvo što se i očekuje od lo-fi-garage-blues rock benda.
U devet minuta ovog EP-a smjestile su se tri pjesme. "15 Apple Seeds" priziva dašak američkih pustinja i stvarno je lako zamisliti scenu ulaska u neki bar na Zapadu prašnjav od puta i jako žedan (viskija, naravno), a iz jukeboxa svira ovaj lijeni blues. "The River Knows Me" je Vernon Sélavy verzija "The River Of Babylon", a "The Way It Goes" još jedan prašnjavi blues koji, za razliku od uvodne pjesme, nudi nešto optimističniji ugođaj.
Vernon Sélavy nije bend koji će vas baciti na guzicu, ali je bend koji ima razloga za zadržavanje na vašim playlistama. Njihov zvuk plus činjenica da je EP izdan od strane muzičkih entuzijasta daje ovom EP-u i više nego prolaznu ocjenu.