Veja je okupljena oko braće Saše i Gorana Farkaša, zaljubljenika u tradicijsku glazbu što pokazuje i činjenica da je Goran glavni i odgovorni za festival TradInEtno koji se od 2009. održava u 'glavnom gradu Istre'. Od samih svojih početaka bavili su se istarskim naslijeđem pa ne čudi da i naziv albuma ima tradicijske konotacije – dolinom mlinova se, naime, naziva dolina Pazinčice u kojoj se nalazi šesnaest starih vodenica, a upravo je na tom području, u improviziranom studiju, i započeto snimanje ovog albuma prije gotovo dvije godine.

Album otvara "Črni orko", jedna od dvije pjesme na albumu koje nisu u potpunosti tradicijske (naravno, aranžmani pjesama nisu u potpunosti tradicijski, baš kao ni instrumentarij kojim Veja barata – uz istarske gajde, mih, violinu ili harmoniku, tu su i kaval, cajon uz gitare, bas i slično). Tekst za ovu pjesmu napisala je Gorana Družeta, a nju je Veja izabrala i da posluži kao svojevsrtan single. Takav izbor je i dobar i loš, ovisi s koje se strane gleda. Dobar je zato što je "Črni orko" energična pjesma koja poziva na ples, a u njoj se Veja predstavlja svim snagama – harmonika ima značajnu ulogu, gajde završavaju pjesmu, ritam sekcija je praktično u najbržem izdanju na albumu, a Goran Farkaš uvjereno vlada vokalom. Loša strana priče je činjenica da "Črni orko" ipak previše podsjeća na Legenovu "Zumbu", a svakim novim slušanjem usporedbe su sve jače. Naravno da je sasvim logično da se različiti izvođači posluže istim tradicijskim melodijama/napjevima/ritmovima, ali možda je ipak kontraproduktivno pokušati se predstaviti širem krugu slušatelja pjesmom koja podsjeća na nečiji hit, bez obzira koliko dobra nova izvedba bila.

No, to je ipak mala greška u koracima, a Veja je ipak ovu utakmicu odigrala u stilu i bez previše tehničkih pogrešaka. Dapače, praktično nema loših trenutaka na ovom albumu, a nekoliko je pjesama koje brzo ulaze u uho i potvrđuju Veju kao odličnu grupu. Jedna od njih je "Zelen bor", laganija pjesma s prepoznatljivim istarskim načinom pjevanja (nisam dovoljno stručan da pojasnim što je to prepoznatljivo u tom pjevanju, ali čim poslušate pjesmu shvatit ćete da sam u pravu). Osim pjevanja, "Zelen bor" obilježava i majstorsko instrumentalno građenje pjesme. Od uvoda na gitari, preko smirene dionice na harmonici pa postepenog uvlačenja i drugih instrumenata, pjesma raste prema svojem kraju koji ne donosi nikakvu eksploziju, ali ima neku neobičnu snagu.

"Anka" je pjesma koju će sigurno mnogi zapaziti prilikom preslušavanja "Doline mlinova", ponajviše zbog njenog teksta. Ovu bi se pjesmu, naime, moglo nazvati i istarskom murder ballad, a neočekivane tekstualne brutalnosti ne bi se posramile niti metal grupe. Meni je, pak, najdraža pjesma ona koja ima drugo žensko ime u nazivu. "Marija" je ljubavna pjesma (iako se ova priča ne bi mogla nazvati klasično ljubavnom), a predivan je aranžman i instrumentalni tijek pjesme. Nakon par strofa ljubavnih izjava, usred pjesme dobijemo 70ak sekundi lijepe instrumentalne dionice koju nosi harmonika, a nakon što Farkaš izjavi i posljednje ljubavne poruke Mariji, Veja još jednom razgradi, razradi i doradi temu. Instant repeat.

"Zelen bor", "Anka" i "Marija" su trio osobno mi najdražih pjesama na albumu. No, lako mi je zamisliti da bi nekome neke druge pjesme postale favoriti. "Predi, predi, hći moja" ima taj standardni motiv udaje kćeri koji uvijek pali, ali i strašnu dionicu na gajdama. "Biži, biži maglina" je razigrana; "Jene mi noći" najlaganija, a nose je samo vokal i gitara; "Bela bruneta" je brza, 'tipična istarska' – kako mi u natuknicama za recenziju piše, a "Dolina mlinova" jedini instrumental koji je napisao i, kako kažu, grupi poklonio poznati etnomuzikolog Dario Marušić. Sam album zatvara "Mila moja", još jedna odlična pjesma koja raste svakim slušanjem i lako je moguće da bi, da recenziju pišem za tjedan-dva-tri, upravo nju izdvojio kao jednu od reprezentativnih pjesama albuma. Smirenost kojom ova pjesma odiše odlično pristaje završetku priče oko "Doline mlinova", a i ovdje se mogu čuti različite sjajne dionice raznih instrumenata. Pogotovo veseli lijepa uloga kavala.

Veja je na album čekala dosta dugo, ali ga je odradila odlično. Najveća vrijednost "Doline mlinova" su odlični aranžmani i činjenica da svi članovi benda (a uz braću Farkaš tu su još Marko Pernić, Ljuban Rajić i Sebastijan Demark) odlično vladaju svojim instrumentima. Odličan je i odabir pjesama, a za lijep tijek albuma sigurno zasluge imaju i Marijan Jelenić iz grupe Nola koji je album snimio i producirao te sada već pomalo sveprisutni (odnosi se na hrvatske etno izvođače) Martin Swan koji je pomogao u masteringu. "Dolina mlinova" je materijal kojim se Veja potpuno legitimno može predstaviti na pozornicama diljem svijeta i ukazati na bogatstvo glazbene tradicije koju Istra ima.